Mnoštvo je ideja i vizija koje su okupljale čovječanstvo tokom ljudske historije, te ga činile jedinstvenim na putu sveopšteg napredka i prosperiteta. Ovi univerzalni principi i vrijednosti poput pravde, istine, učenosti, humanosti, altruizma i empatije, poštovanja i uvažavanja različitosti, pomaganja ugroženih i nemoćnih, moralne krijeposti, nikada ne gube na značaju, ne blijede, već nasuprot, postaju vitalniji i snažniji kada se koriste kao životni obrasci u našoj svakodnevnici. Ove univerzalne forme životnog djelovanja su prijeko potrebne ljudskoj zajednici, i neophodne su u našem svakodnovnom egzistiranju baš kao što je čovjeku potreban kiseonik kojeg udiše.

Sada se nameće ono uobičajeno pitanje, kako će čovjek usvojiti i utkati ove vrijednosti u svoje djelovanje i druge životne aktivnosti, te koji je model uspješnog i plodonosnog ljudskog hoda na planeti Zemlji? I konkretno, da li Bošnjaci kao dio svjetskog društvenog poredtka, prepoznaju svoj vlastiti put u svjetlu ovih kozmopolitskih vrijednosti koje nam je Svevišnji Bog podario kao blagodati, te da li znamo,  ustvari, kuda idemo? Imamo li snage da kroz lične, porodične i javne obrasce djelovanja pokažemo sebi i drugima da smo spremni da mijenjamo i sebe i druge oko nas?

Odgovor bi se mogao nazrijeti u valjanoj analizi metodologije našega rada i djelovanja. Za uspješan i kvalitetan rad, mi muslimani, Bošnjaci, na prvom mjestu uvjetujemo i postavljamo čistu i plemenitu namjeru ili nijet. ”Djela se cijene prema namjeri”, veli Božiji Poslanik a.s. Pozitivna motivacija u radu ima za posljedicu snažnu i produktivnu energiju koja naše dobre ideje pretvara u realnost i konkretna djela. Mjerilo našeg uspješnog djelovanja u privatnoj i javnoj sferi života je humani, univerzalni islamski princip dobra: ”Želi drugom ono što bi želio da se dogodi sebi.”  S dobrom i iskrenom namjerom sijemo i zasađujemo naša djela u plodonosnu i berićetli njivu koja  će, zasigurno, dati ukusnu i obilnu žetvu.

Osim nijeta (namjere) koja garant valjanosti naših djela i postupaka, za ljudski progres i prosperitet čovječanstva je potrebno znanje, nauka i stručnost. I to ne svakojako, formalno, kvazi znanje, već ono humano, korisno, znanje u ime Boga, a za dobrobit čovjeka. Ovakvu nauku ćemo prepoznati po tome što ona oslobađa a ne porobljava, koristi podjednako svim ljudima a ne interesnim grupacijama, kada napreduje u bilo kom segmentu ljudima donosi sreću, mir i napredak a ne ratove, sukobe, strah i neizvjesnot. Definitivno, bez plemenitog nijeta na početku, te istinskog i humanog znanja, nema ni efikasne akcije i djela.  A za djelo i aktivnosti trebaju odgovori na konkretna pitanja koja formulišemo kroz projekte i planove. Kroz planove i programe trebamo jasno naznačiti: ko će uraditi tu aktivnost, kada će je uraditi, kako će je uraditi, gdje će je uraditi, s kim će realizovati posao, koliko košta realizacija, ko će investirati i td.?

Ovu prepoznatljivu metodoligiju rada i djelovanja muslimani trebaju usvojiti kao provjeren recept uspješnih akcija i konkretnih rezultata, jer tako je napredovala rana muslimanska zajednica gradeći velelepnu civilizaciju i kulturu koja je preko šest stoljeća dominirala svjetskom pozornicom u političkom, kulturnom i naučnom pogledu.  Baš kao što bistra, čista, hladna planiska voda dolazi sa izvora, kroz keminite kanjone, nezamućena, pitka, do svojeg ušća i svojih potrašača, tako i naša djela i akcije, ako su iskrene i nisu zatrovane interesnim sferama, sigurno daju plodove i očekivane rezultate, kao što ono ”kur'ansko drvo” čiji su korijeni duboko u zemlji a grane okrenute prema nebu, daje ukusne plodove u svako dobe godine koje Bog odredi. Zato, budimo od onih koji će zasađivati ova korisna stabla, da bi opet, svi zajedno kušali njihove slatke plodove.

Autor: prof. dr Mustafa Fetić

Podijeli