Narodna (građanska) suverenost označava narod, odnosno građane kao nosioce vlasti.  Ustavom je utvrđeno da nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana. Građani tu svoju volju ostvaruju na ustavom utvrđen način, putem referenduma, narodne inicijative i preko svojih slobodno izabranih predstavnika. Pošto te predstavnike biraju građani, logično bi bilo, da odluke koje se donose od strane biranih ili delegiranih posredno izražavaju volju birača, građana. Tako bi barem trebalo da bude!

Koliko je važno da razvijemo svijest u pravcu da je važan svaki čovjek, svaki glas, svačije mišljenje? Koliko je nužno da se ljudi politički opismene, prozbore, prohodaju, da se usprave ? Digitron koji može to da izračuna do današnjih dana nije napravljen. Koliko je važna ta svijest o zajedničkom djelovanju, možda najbolje ilustruje jedan primjer iz stare Atine, tamo su ljude koji su se intresovali za stanje u zajednici, „polisu“- nazivali „politikos“! To su bili oni koji nisu šutjeli i za rad mrve koristi pristajali da budu „mudri“, da se nikome ne zamjeraju, da čuvaju hatar nekome ili bilo kome. Kada je trebalo govoriti o tome šta ne valja i šta se mora popraviti u tada njihovoj zajednici, grmeli su!  Imali su oni kantar po kome se birao najbolji, poznato je da su se takmičili u tome ko je više uložio u svoj grad, zajednicu, za sportske manifestacije ili izgradnju zaštitnog zida. Sve što su tako napravili je bilo od haira svima, tako djelo i takav zid su u slučaju nevolje jednako štitili  sve stanovnike Atine!  Naravno,  bilo je i onih koji su više voleli hladovinu, izbjegavali čuvene skupštine, škrtarili kada je trebalo da se glasa, investira, udijeli, isplanira, računali da su svi isti. „Politikosi“ su takve lahko locirali i njima nijesu povjeravali ozbiljne amanete, njih su zbog svoje nezainteresovanosti i sebičluka  ignorisali i osuđivali. Na kraju su od stanovnika Atine dobili i jedan za sadašnje prilike prestrog naziv, njih su prozvali „idiotes“, (oni koji ne haju za svoj grad, zajednicu).

I u našem Sandžaku, našoj zajednici, „polisu“ bi makar trebalo da suverenost označava narod. Da li je tako? Da li su birači – građani svjesni,  da od njih samih  zavisi ko će biti izabran? Da li znaju  da odluke toga izabranoga, zapravo posredno predstavljaju volju naroda?  Kako onda možemo biti toliko ležerni, blagi, strpljivi? Da li građani šutnjom, bez otpora u mjeri u kojoj je potreban u mome Sandžaku,  zapravo priznaju , učestvuju  u tom samoubilačkom pohodu nedoraslih političara? Da li uopšte znaju, da glasanje o Srebrenici kada se formuliše kao zločin, a ne genocid, jeste njihova posredna volja! Da li znaju da kada se mijenja Ustav Republike Srbije po kojem postajemo „ostali“, to znači da smo ih poslali da to tako izglasaju, umjesto nas! Da li su svjesni da kada se izravnavaju četnici i partizani glasovima tada probranih Bošnjaka, zapravo znači da je to „posredna volja“ onih koji biraju, građana Sandžaka, onih koji su ih i poslali tamo gdje valja glasati!!! Ne! Ja ne vjerujem da to znaju! Da, i mi smo krivi što to ne znaju!

Da li građani Sandžaka, oni  koji biraju, znaju koliko je štete načinjeno time što su uporno davali povjerenje ljudima koji su čim dođu do Raške zaboravljali i gdje su pošli i ko ih je poslao? Ta garnitura političara  ni poslije dvije decenije vlasti po „ameba“ mustri, poput kameleona,  podržavajući sve i svakoga od Koštunice, preko Tadića, Dačića, Cvetkovića, Ilića, raznih Čiplića do koga god hoćete, nije za sve te godine ni „rastavljeno“ niti sad opet „sastavljeno“, uspjela da makar trasira auto put preko Sandžaka, da makar presvuku asfalt na putu  Novi Pazar – Tutin, da obezbijede da se barem jedan insan u Sandžaku zaposli, a da mu se za tu prijateljsku uslugu ne uzme novac ili udijeli članska karta po nekim kafečajnicama! Da li su ikada postavili pitanje zbog čega se u mome Tutinu u Lokalnoj samoupravi ne zapošljavaju ljudi koji nijesu iz vladajuće stranke? Zašto se tamo ne zapošljavaju i građani koji nijesu bošnjačke nacionalnosti, nego je to moguće samo ako ste na „Šindlerovoj listi“!!!? Kome ide u prilog da mjesta u Lokalnoj samoupravi budu rezervisana za „Šemkove Bošnjake“, a da mjesta u državnim instutucijama, ustanovama budu skoro po pravilu rezervisana za građane srpske nacionalnosti? Ko je to dogovorio? Kome odgovara da napravi takvu podjelu i takvu nepravdu? Ko nas ubjeđuje da je to normalno?

Da li su ikada moji sugrađani postavili pitanje, onima koji tamo kako kažu vladaju, kada je tamo neko odgledao neki film u bioskopu? Neku predstavu (malo je toga bilo), kako su prokockali Sud u našem Tutinu? Odgovor im je vjerovatno da smo mi krivi! Možda su u pravu, da tada nijesu bili na vlasti, da ih narod nije birao, ko zna...? Da li ih je iko od mojih sugrađana koji im daju glas, ikada pitao zašto se bore da ospore Univerzitet gdje su i sami diplomirali i gdje su djeca njihova diplomirala? Zašto nikada nijesu odvojili niti jedan dinar za vakufske kuhinje gdje se hrane svi građani kojima je to jedini način da sastave dan? Da li su moji sugrađani ikada pitali, „poglavicu“ i saradnike, šta se dešava sa vodom?  Šta smo imali koristi od njegovog puta u Kinu!!? Gdje je novac od donacija iz Turske, namijenjen za  problem sa vodosnabdijevanjem? Nije valjda da ste to prodali u Rožaje, kako oni manje patriote i manje Bošnjaci govore? Koliko miliona evra ste uzeli ljudima da bi dobili metar džade, a vi se poslije slikali i govorili o Ljeskova – Siti i Sandžačkom aerodromu u Lađevcima kod Kraljeva!!? Šta smo zaradili što ste novcem siromašnih građana Tutina kupili „Golać“…???

Pošto iskreno sumnjam da su građani Tutina i Sandžaka takvima ikada ukazali povjerenje (makar pri zdravoj svijesti i slobodno) i da su brutalno pokradeni, mada ih to kao i sve nas zajedno ne oslobađa odgovornosti za katasrofu u našoj čaršiji, potrudiću se da ova pitanja dođu do takvih!  Lično mislim da većinu odgovora znam. Krivi su oni koji  su ih (kako god) izabrali i mi koji ih nijesmo od tako biranih oslobodili!!!

Znam koliko je to teško  prepravljati, ali znam i da u većini pomenutih stvari u poslednje vrijeme ima pomaka. Auto put vise nije san, proći će preko Pešteri. Neće brzo i nije bilo lahko, ali će proći baš tuda. Proći će i to nije njihovom  zaslugom! ( Naravno to ne iskjlučuje mogućnost da se slikaju kada bude vakat).  Radna mjesta koja su jedini način da građani ove zemlje ostanu ovdje, a u  Sandžaku posebno, moraju koliko god da ih ima ili ih bude bilo, biti jednako dostupna svima koji ispunjavaju uslove za njih. Konkursi moraju postati „stvarni“,  ne paravan za naivne! Moraće tako ili ćemo imati deficit pravde danas, sto će sasvim izvjesno značiti suficit nasilja sutra!

 Putevi se saniraju koliko je moguće i nećemo odustati od namjere da se putna infrastruktura u Sandžaku bitno poboljša. Uvjeren sam da socijalno ugrožene kategorije stanovništva Sandžaka danas mnogo više nego ranije znaju koja prava imaju, po tom pitanju urađeno je dosta, ali potrebno je još, mora još. Moramo učiniti sve da makar u našem okruženju, u našoj zajednici nema gladnih, u tom pravcu sam siguran da naše kuhinje imaju kapaciteta da onima kojima je to potrebno mogu da obezbijede da  dostojanstveno dobiju obrok. Na tome kao zajednica moramo svi da radimo, toliko smo dužni.

Sigurno ima mnogo stvari koje valja popraviti i kod nas samih! I to je jako važno. Kada budemo bolji, nije nemoguće i da bolje izaberemo. Tako to obično bude! Vjerovatno je i da sada ima onih koji su skeptični ili možda misle da ni mi ne činimo dovoljno. To možda i treba da se tako postavi, jer koliko god uradili, naučen sam da mislim da je moglo makar malo bolje. Svakako moramo i zbog onih koji nama nijesu ukazali povjerenje na prošlim izborima, konkretno u Tutinu, a kritukuju nas zbog toga što ništa ne valja napraviti još  bolju ponudu, ponuditi još bolja rješenja, osloboditi ih,  pokazati im drugi, pravedniji, bolji put.

Ako to ne uradimo, računajući na „marifetluke, stotinu boja i dekadentan sistem trenutnih vlastodržaca u Tutinu, neće biti čudno ako sa malo novca, ucjena, makarona, plastenika, lažnih objećanja, ubijede ono građana što još nije otjerano po bijelom svijetu da smo mi koji im se suprostavljamo danas, zapravo krivci što su oni prođerdali  Jelak, TK Rašku, Resnik, porušili sve što je imalo trunku kulturnog ili historijskog , ostali bez SUDA, bez bolnice, sa par šaltera i njihovim kancelarijama!  Postali smo prava mjesna kancelarija! Zbog svega toga imamo obavezu da uvijek opominjemo i nudimo rješenja. Moramo biti hrabri i manje sujetni pa priznati da nije sve zbog njih, moramo naučiti i da je do nas, da mi moramo više, da mi možemo više. Ima i naše krivice što takav sistem i takva politika još uvijek opstaje. Oni moraju da izgube da bi narod konačno pobjedio! Moramo jačati svijest o značaju zajedničkog djelovanja i važnosti zajednice. Za dobre rezultate, za uspjeh  potrebno je više aktivnosti, energije, znanja, hrabrosti,  prosto treba nam mnogo onih koje bi ATINJANI  nazivali „POLITIKOS“.

AUTOR: Zaim Redžepović

Podijeli