Akademik Muamer Zukorlić je svojoj trećoj besjedi govorio na temu kako se vjerom suprotstaviti strahu, a u kontekstu novonastale situacije sa korona virusom. Tom prilikom je istakao da je tema duhovna a da je srž teme kako se nositi sa objektivnim strahom kao i sa svim vrstama straha jer je najčešći izvor straha čovjekova egzistencija.
Akademik Zukorlić smatra da je prvi korak ka pobjeđivanju straha vjerovanje u imanske šarte.
– Dakle, ipak većina strahova sa kojima se čovjek suočava tiču se njega i njegovog života. Strah od smrti, od završetka života. Kod svih ljudi to je objektivan strah. Ukoliko analiziramo ponašanje svake osobe, onda ćemo prepoznati određene razlike a koje su veoma bitne. Vjernik ima dva ključna momenta u sopstvenoj vjeri a koja mu pomažu da bude jači u odnosu na taj strah. Prema islamu, vjernik mora vjerovati da sve što se događa i što će se dogoditi je određeni Božijim voljom.
Prvi udarac koji upućujemo ka strahu jeste da smo svjesni da život nije naš, već je nama život dat u amanet od Stvoritelja, naglašava akademik Zukorlić.
– U kontekstu zaduženja, amaneta kojim smo zaduženi i dužni smo da sačuvamo naš život. Ne smijemo drugim stvarima ugroziti kvalitet našeg života. Uvjerenje da si ti korisnik života po određenim upustvima naoružava te protiv straha. Ispunjenja obaveza i servisiranja kvaliteta života, pravi još jedan korak u penjanju protiv straha. U kontekstu imanskog šarta Kadra, on je određen i nisam ja određivao ništa, u kontekstu kada ću se roditi, kada ću umrijeti. Kada imate čvrsto uvjerenje a koje je naslonjeno sviješću o tome, imamo još jedan udarac koji pokazuje da smo jači od straha. Kvalitet vjere varira po vertikali od slabijeg do jačeg vjernika, a po principu vjerovanja islamskih šartova jer imamo ljude koji vjeruj u islamske principe ali nisu ušli u srž vjerovanja. Kada kažeš Ve Bil-Kaderi, to znači da vjeruješ da tvoj trenutak smrti ne može da promjeni niko, ma kako to izgledalo. To su uzročnici ali i oni su obuhvaćeni principom Ve Bil-Kaderi. To je prosto splet okolnosti koje je Stvoritelj predvidio. Kada je Allah dž.š. određivao odabranim melecima njihove obaveze, pa je Azrailu meleku rekao da će on uzimati dušu. Azrail se uznemirio i smatrao da će ga svi mrzeti. Stvoritelj je rekao da će ljudima dati određene uzroke smrti i niko tebe pominjati neće već će umrijeti od bolesti, nesreće, tokom borbe ili drugih faktori vanjskih faktora. Svi će govoriti o tim uzročnicima, niko neće o meleku Azrailu. U tom kontekstu ko uspije da ima takav stepen uvjerenja da bude svjestan da je šansa za smrt jednaka kao kada ste kući ili kada ste na frontu, svejedno, šanse za smrt su iste.
Ko ima tu čvrstinu ubeđenja, on je pobijedio strah. To su vjernici koji imaju tu snagu da do te mjere ne samo teoretski i simbolički već potpuno svojim bićem usvoje to da niko ne može promjeniti.
– Problem je u onima koji imaju vjerovanje na teorijsko-simboličkom nivou. Posebno u prvom imanskom šartu, Amentu-Billahi što znači vjera u Allaha dž.š. , a ljudi nemaju vjeru, niti povjerenje. Mnogi kažu da su vjernici i vjeruju u Boga ali koliko zapravo nas ima povjerenje u Boga? To je ogromna razlika a to je suština islama. Zato je značenje riječi islam kroz pojam predati se. Ne možemo se predati Bogu bez povjerenja u njega. Vjeruju da postoji sila ali tu nije završena formulacija vjere. Jedno je reći da Bog postoji, ali taj imanski šart se mora intenzirati kroz povjerenje a koje podrazumjeva predanost i posvjećenost. To je dinamizacija principa. Kada to uspjete, onda ćete se tome predati. U mjeri predanosti, nema straha.
Strahovi su iz neznanja i sumnje, a vjerom se postavljamo protiv opasnosti, zato je drugi udarac zapravo još jedan imanski šart, Vel-Jevmil-Ahiri, vjerovanje u Sudnji dan.
– Ovo je posebno. Još kao učenik Medrese, pitao sam se zašto se od šest samo dva imanska šarta najviše ponavljaju, a to su oni koji vjeruju u Allaha dž.š. i Sudnji dan. To se toliko ponavlja u Kur’anu, mnogo više od bilo kojih drugih imanskih principa. To me je čudilo. Kroz sva proučavanja i razmišljanja, nije teško bilo doći do zaključka. Dakle, dešava se da ljudi vjeruju u poneki od ovih principa a da izostaje neki drugi. Ali ne može se desiti da onaj ko čvrsto vjeruje u ova dva, da mu izostaju druga četiri. Oni su stubovi. Onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neminovno za sve ostale principe, on će da upotpuni ovim vjerovanjem. Zato što vjerovanje u Sudnji dan osigurava vjerovanje u budući svijet a on nam obezbjeđuje vječnost i beskonačnost – trajnost.
Ključni razlog straha smrti kod ljudi koji ne vjeruju, nije sama smrt već i osjećaj trajanja.
– Nestanak je problem. Zato je nama vjernicima to lakše, nama to nije ideja nestanka a njima jeste. Iz njihovog ne vjerovanja u budući svijet imamo životnu ideju kroz sadašnjost, život je kratak i moramo ga iskoristiti i proživjeti. Zamislite taj osjećaj kada se godinama približavate kraju, a vjerujete da je to potpuni kraj. Ja to zaista ne mogu zamisliti jer nisam bio u tom stanju, pokušavam teoretski a i tako mi izgleda stravično. Tada se nalazite u takvom mraku, na ivici ponora, a kako godine vuku ka ivici starosti naginjete se nad ponorom nestanka.
Jedini recept je vjerovanje u budući svijest, dodaje akademik Zukorlić.
– Mi muslimani ne kažemo da je neko umro, mi kažemo preselio je na ahiret. Zato i ne koristimo umro jer je ovo svijet koji nije vjerski prosvjećen. I sama ideja preseljenja nije ideja kraja. Tada se dobija još jedan veliki potencijal u obračunu sa strahom. Sama ideja da će budući život da bude trajan na onome svijetu, vas jača. Ako imate cijelu viziju koju nudi islam i pokornost Stvoritelju i u ulazak vrta njegovog zadovoljstva, nema razloga za strah. To su ključni faktori koji utiču na količinu straha od onog što imamo objektivno imamo razloga da se bojimo. Onaj ko neprikosnoveno priznaje šesti imanski šart i peti imanski šart, on se naoružao protiv straha. Na taj način postoji samo manji strah, koji je strah koji smo zadužili prema životu, porodici, svim drugim obavezama sa duhovnog, porodičnog, pravnog i socialnog aspekta.
Ove moje poruke sada možemo izmjeriti i kada je u pitanju strah koji imamo posljednjih dana od pandemije zaraze dodaje akademik Zukorlić.
– Zašto je obrazovan vjernik u prednosti, uprkos svemu, kada se sve stavi na vagu argumenta vi ćete znati da prepoznate sve to i vidjet ćete sve to. Ovo je prvi put da se ljudska civilizacija susreće sa ovakvom zarazom, u pogledu kvantiteta. Vidjeli ste kolaps svih zemalja koje su u haosu jer se desio faktor iznenađenja. Kako vrijeme odmiče, polako će se sve to kristalizovati. Zašto tolika smrtost na nekom mjestu, zašto manja na nekom drugom, zašto negdje ljudi šetaju a neki ne, neki da se ljudi zatvore a neki suprotno. To je prvi put teško kazati da je neko 100% u pravu, ali siguran sam da ćemo za nekoliko dana imati mogućnost, makar mi koji poštujemo argumente, da pravimo određene zaključke i protiv virusa i same borbe ali isto tako u pogledu svih nus pojava, završava akademik Zukorlić.
Pregledi: 62
Podijeli
