Poslanici Skupštine Srbije raspravljali o izvještaju Komisije za zaštitu konkurencije za prošlu godinu. Predsjednik Stranke pravde i pomirenja, narodni poslanik akademik Muamer Zukorlić kazao da je pitanje zaštite konkurentnosti  jedno od pitanja od strateškog značaja za razvoj jednog društva i države.

“Ono ne spada u red onih pitanja koje je potrebno tretirati formalno, papirološki i prosto kako bi se ispunila formalna obaveza. Dakle, jedno društvo koje uspije obezbijediti zaštitu konkurentnosti, zapravo na taj način osigurava jedan od najznačajnijih motora za dinamiziranje razvoja prevashodno u sektoru privrede, ali i ne samo privrede, već i ostalih segmenata društva. Pored osiguranja nagrađivanja kvaliteta pitanje konkurentnosti, odnosno ambijent zakonite konkurentnosti je ona energija i snaga koja prosto društvo nezaustavljivo vuče prema naprijed. Svakako da smo još uvođenjem višepartijskog sistema 90-tih godina prihvatili sistem tržišne privrede, što je neodvojivi dio slobodnog društva, međutim, nakon tri decenije suočili smo se sa činjenicom da nije teško prihvatiti naslove principa, dakle prihvatiti načelno ono što su kulturno-civilizacijska dostignuća i vrijednosti civiliziranog svijeta. Tako je i u životu, nije se teško saglasiti da je ono što je dobro zapravo dobro i reći: “Ja želim da bude tako”. To je prihvatanje samo naslova, a naslove je uvijek lakše prihvatiti nego li tekst, nego li napraviti kvalitetan tekst koji zapravo predstavlja implementaciju tog naslova. Odluke je lahko donijeti, teže ih je primijeniti, još teže je mijenjati navike, a još teže je uspostaviti potrebnu kulturu koja proizilazi iz tog principa, odnosno iz te odluke. Nama je sve ovo potrebno, mi ne zaostajemo u načelnoj volji vladajuće politike u pogledu impelementacije i ovog principa i ove vrijednosti, ali ono što je jako teško kao i u drugim segmentima cjelokupne promjene navika i izgradnje jedne nove kulture u tom odnosu je zapravo nešto što treba da bude fokus našeg interesovanja.”

Akademik Zukorlić kao jasan primjer nepostojanja zaštite konkurentnosti naveo je prasku finansiranja državnih univerziteta i nefinansiranja privatnih. To je, prema njegovim riječima, tipičan primer nelojalne konkurencije.

“Svakako da ovo nije prilika da navodim puno primjera gdje imamo raskorak između odluke i između prakse u implementaciji te odluke. Jedno od tih pitanja je zapravo tema visokog obrazovanja gdje imamo načelno ustavom proklamovanu opredijeljenost da imamo jednakost u pogledu iste šanse za sve, međutim, recimo u praksi finansiranja državnih univerziteta i nefinansiranja privatnih univerziteta zapravo imamo jedan jasan primjer nepostojanja zaštite konkurentnosti, jer imate jedan univerzitet prodaje svoju visokoškolsku uslugu, a pritom je budžetski finansiran, a pritom ima takozvana samostalna sredstva, ili svoja sredstva ili ne znam više ni kako ih već zovu što je neobjašnjiva kategorija, a sa druge strane imate privatni univerzitet koji je u utrci sa njima na tržištu i koji sada treba da postigne rezultat da dobije studente pod neravnopravnim uslovima a što je zapravo tipičan primjer nelojalne konkurencije. Imamo izvjesne nedostatke i u zdravstvu i u još nekim segmentima, možda smo u privredi ponajviše otišli u zaštiti konkurentnosti, ali ovo su samo pokazatelji da se mora drugačije, jer ne možemo biti djeca koja studiraju na privatnom univerzitetu manje građani ove zemlje nego djeca koja studiraju na državnom univerzitetu. Oni moraju imati jednake šanse kako im to Ustav i garantuje”, istakao je akademik Muamer Zukorlić.

Podijeli