Umjesto besjede, akademik Muamer Zukorlić je odgovarao je na aktuelna pitanja gledalaca. Na pitanje koje se tiče inicijative za rješavanje zagađenosti rijeka, povodom slučaja gdje su pojedinci snimljeni kako bacaju smeće i otpad u rijeke, bez posljedica i reakcije nadležnih, Akademik Zukorlić ističe da je ovo jedna od slika društva ali i samog sistema vlasti.

– Sistem vlasti je taj koji određuje dimenziju civiliziranosti u onim pitanjima u kojima je pitanje sistema nezaobilazno. Vrlo često se zna reći da su građani nekulturni, nedisciplinovani, naravno ima toga. Međutim, kada sistem ne funkcioniše onda kultura nema smisla.  Broj onih koji su odgovorni, bez sistema nadzora, bez sistema vođenja, biće sve manji i manji. To je ono što imamo u našem sistemu. Dokle god budemo imali nedoraslu vlast, nepravednu vlast, tu ne možemo očekivati napredak. To se nikada neće desiti. Ukoliko je neko od neodgovornih građana, onda će oni biti zaštićen. To je pogrešno,ne smije se imati dvojak odnos vlasti prema građanima. Danas sam dobio informaciju da neke pizzerie u gradu, čiji su vlasnici bliski vlastima, rade normalno čak i u vanrednom stanju, pod policijskim satom i da vrše dostave na kućne adrese. Neko će kazati da je to korisno, jeste ali ti koji prodaju i raznose hranu, to se zove krizno ili ratno profiterstvo. Zašto ne bi i drugi mogli, pa i drugi vlasnici restorana su trebali imali dozvole da vrše dostavu i rade? E to vam je slika našeg stanja ali i nažalost, slika naših struktura vlasti, posebno na lokalnom nivou. Ovo su sve slike koje ukazuju da imamo vlast koja nema snage da bude principijelna, jednaka prema svima, odgovorna. Odgovornost kojom je zadužila kroz čistoću grada, rijeka, ulica, zaštite od ovakvih nasrtaja, da zapravo odbrani sopstveni grad tj. da izvrši svoju obavezu.

Kada će Bošnjaci u Sandžaku i šire, doživjeti Srbiju svojom bilo je jedno od pitanja za akademika Zukorlić. Odgovorio da je ovakvo pitanje prije svega složeno, važno i delikatno.

– Himna, grb, kao i druga obilježja, su simboli koji imaju izuzetnu važnost. Oni mogu biti građanima nametnuti ali isto tako prihvaćeni od strane građana. Nažalost, kada su formulirani simboli ove zemlje, uključujući grb, himnu, zastavu ali i druge simbole, 30% građana ove zemlje koji nisu etički Srbi, uključujući i Bošnjake su ignorisani i izbačeni iz Ustava. Po ranijem Ustavu, mi smo bili konstitutivni narod ove zemlje. Odlukom većine, mi to više nismo. Posebno u donošenju posljednjeg Ustava, tada je vladajuća politika u Sandžaku, znate i sami koja, ona najstarije političke stranke u Sandžaku, zajedno sa vlašću Vojislava Koštunice, falsificirala referendum. U Sandžaku je referendum falsificiran na čijem temelju je usvojen taj Ustav, uz podršku tada vladajuće političke SDA stranke u Sandžaku. Po našim provjerenim informacijama, samo oko 7% građana izašlo je na taj referendum u Sandžaku i dalo podršku a mi smo imali zvaničan rezultat koga su objavili Koštunica sa svojim partnerom Ugljaninom, da je izašlo preko 65% i da su dali podršku. Mi sada imamo simbole države koji su u Ustavu definisani i oni su obavezujući, građani su na neki način obavezni da ustavno poštuju te simbole. Međutim, jedno je Ustavom nametnuta obaveza, posebno u ovom slučaju, falsificiranim referendumom, a drugo je doživjeti ih kao svoje. To je velika greška i jedne i druge vlasti. Jedno je imati nametnute simbole, a drugo je dogovoriti se sa građanima druge etičke pripadnosti, u ovom slučaju sa Bošnjacima ali i drugim nacionalnim manjinama, pa onda imati zajednički grb, himnu, zastavu koji će biti prihvaćeni za sve. To je zapravo aspekt legitimiteta. Tek posle dolaze emocije, a emocije treba da se osjete. Ako želite da svi građani Srbije imaju emocije prema svim dijelovima zemlje, onda morate osigurati dvije stvari. Prva stvar jeste da se omogući da oni odlučuju u usvajanju tih simbola, da imaju određeni detalj u tom simbolu a koji njih predstavlja da bi ga doživjeli kao svoj. To je simbolički aspekt. Suštinski aspekt je da zemlja sa tim simbolima ponaša prema tim građanima kao prema svojim građanima, zaštitnički prije svega. Ako dodate činjenicu da su Bošnjacima  pod simbolom ove himne, grba i zastave, Bošnjaci doživljeli nekoliko genocida u posljednjih stotinu godina u raznim okolnostima. Ako hoćete emociju, ona se ne nameće, ne možete na silu natjerati nekog da voli, ne možete srce oprijedeliti prema tome. Ja o tome govorim i u svim svojim ranijim nastupima i kroz četiri godine u Skupštini R. Srbije. To je izuzetno važno. Nažalost, uz svu volju koju smo dali, pruženu ruku i participaciju dugu 23 godine kroz IZ, 4 godine kroz Parlament, jako malo imamo pametnih glava u Beogradu koje ovo razumiju. Mi ćemo nastaviti da ih pozivamo, prozivamo, podučavamo, podsjećamo, poručujemo. Tolerancija sa pozicije slabijeg se najčešće doživi kao slabost, nipošto kao vrlina. Mi od ovoga nećemo odustati ali većina odlučuje. Zato dok ne budemo imali sazrijevanje kod većinskih političara i većinskog naroda, mi ćemo kaskati na ovom polju. Tada ćemo imati jednu vrstu dvojnosti između službenog stava i onoga što je suštinski i emocionalni stav.

Jedno od pitanje se ticalo promjena nakon završetka vanrednog stanja, o tome da li će akademik Zukorlić lično izvršiti promjene u funkcionisanju civilnog sektora na koji ima uticaj jer je vanredno stanje pokazalo šta je značajno i potrebno za funkcionisanje zajednice i društva a do sada je bilo marginalizovano. Akademik Zukorlić navodi da nije na vlasti na lokalnom nivou kako bi doveo do promjena ali da je činjenica da mora doći do promjena na svim nivoima.

– U svakom slučaju, morat će doći do promjena na mnogim nivoima. U smislu težišta organiziranja same vlasti. Vjerujte i nemojte očekivati da će političari ovo samo shvatiti, da će previše pouke izvući iz svih ovih reflekcija koje smo imali od ovog iskušenja borbe sa korona virusom. Nažalost, problem apsolutne većine političara jeste da su taoci glasova, predviđanja kako će se glasačko tijelo kretati i ponašati, taoci istraživanja i 90% cjelokupne energije troše na to. Ja to ne radim i nikada nisam niti ću jer nisam političar po aktuelnom modelu. Ja sam ušao u politiku i njome se bavim ali ne želim biti političar kao oni, pa makar se smatrao zalutalim u politici. Želim da se razlikujem od njih. Misija političara, posebno kod nas, je deformisana. Vidjeli ste i ponašanje kroz ovu krizu koje je bilo čuvanje i pripremanje aduta za kampanju, kako da se profitira više iz svega ovoga. Ovdje je promjena neminovna, posebno posle ovakvih kušnji i otvorenih poruka. Promjena kreće iz glave građanina, pripadnika zajednice, svakog čovjeka. Tu se mora desiti promjena koja će se posle desiti preko izbora, javnog stava građanina gdje će političari osluškivati i na osnovu toga biti spremni da se mijenjaju.

Akademik Zukorlić se osvrnuo na načela Stranke pravde i pomirenja, na pitanje gdje je muslimanki u Brčkom u BiH, zbog posla bilo rečeno da skine hidžab jer neće moći da radi.

– To je nešto čemu se najznačajnije protivila Islamska Zajednica u Sandžaku, i dok sam je ja vodio i dok je vodi prof.dr. muftija Mevlud ef. Dudić. Ona je tada postala bajraktar vjerskih prava na području Balkana, Evrope i šire. Mi ćemo nastaviti i zajedno sa svim pozitivnim građanima, muslimanima i svim organizacijama koje štite prava građana općenito i prava muslimanke da u duhu svojih duhovnih i etičkih vrijednosti bude odjevena. To je njeno pravo. Ako je to privremeni problem, onda se nadležne organizacije i nadležni organi moraju prilagoditi ovome kao principu. Nadam se da je ova lekcija kroz korona virus nas natjerala da moramo vizuelno mijenjati izgled. Kao što ste i vidjeli po društvenim mrežama, u Francuskoj ste imali kaznu ako žena prekriva lice a sad ste imali kaznu ako ne prekriva lice, tj. ako ne stavi masku. Situacija se preokrenula. Ujedno sam dobio informaciju da je u Zapadnoj Evropi promijenjen stav o ženi muslimanki i hidžabu nakon korona virusa i prema nikabu posebno. Više nije antagonizirajući stav prema ženi muslimanki koja pokriva lice.