Teroristički akt koji se dogodio u Beogradu ima potencijal da negativno utiče na odnos vlasti, medija i većinskog naroda prema muslimanskim vjernicima i Bošnjacima kao manjini. Događaji tog tipa imaju potencijala da za podizanjem tenzija i stigmatizacije prije svega musliamnske zajednica. Kao predsednik Stranke pravde i pomirenja i ministar zadužen za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, apelujem na važnost mudrog postupanja, neishitrenih reakcija i biranja riječi, posebno kada se komentarišu islamske prakse i običaji, da se ne bi dodatno narušili krhki odnosi i suživot.

Vaše zaduženje u Vladi kao ministra bez portfelja su pomirenje i regionalna saradnja. Kako na pomirenje i regionalnu saradnju utiču događaji poput nedavnih rezolucija o Srebrenici u UN i Jasenovcu u Crnoj Gori.

Rezolucije o Srebrenici u UN i Jasenovcu u Crnoj Gori imaju dubok uticaj na proces pomirenja i regionalne saradnje. Ovi događaji su emotivno i historijski vrlo osjetljivi za bošnjački i srpski narod u regionu. Moja uloga kao ministra je da podstičem dijalog da bi povećali stepen međusobnog razumijvanja i empatije. Nije ni malo lahk zadatak raditi na zajedničkom suočavanju sa prošlošću, kako bismo izgradili što bolju budućnost.

Kao i vaš otac, kroz svoje političko delovanje intenzivno radite na pomirenju između dva veoma bliska i bratska naroda – Bošnjaka i Srba. Kako izgleda taj proces i da li ste optimista da ovi narodi mogu prevazići avete prošlosti?

Da ne vjerujem u pomirenje, ne bih na njemu radio. Vjerujem ne samo u ppmirenje, već i u čvrtsto prijateljstvo dva naroda. Proces pomirenja između Bošnjaka i Srba je dugotrajan, težak, kompleksan, ali neophodan. Radit ćemo na jačanju kulturne i ekonomske saradnje, kao i na edukaciji mladih o važnosti suživota i tolerancije. Optimizam izvlačim iz svakodnevnih susreta sa dobrim ljudima koji žele mir i saradnju.

Kakav je položaj Bošnjaka u Srbiji danas? Gde postoji prostor za poboljšanje?

Položaj Bošnjaka u Srbiji je bolji nego ranije, ali i dalje ima puno prostora za poboljšanje. Bošnjaci su aktivni učesnici u političkom, ekonomskom i kulturnom životu zemlje, ali se suočavaju sa izazovima u oblastima obrazovanja na maternjem jeziku i proporcionalne zastupljenosti u javnim ustanovama. Radimo na unapređenju uslova za Bošnjake kroz institucionalne reforme i projekte, što je spor, ali jedini put.

Od kakvog je značaja da region Sandžaka ima svoje predstavnike u izvršnoj vlasti? Trenutno su naime dva ministra iz tog dela Srbije.

Bošnjaci Sandžaka po prvi put imaju u Vladi lidera stranke koji će autohtono i izvorno da ih predstavlja, daleko od poltronske s jedne strane, ili primitivne politike s druge strane na koju su navikli od ranijih lidera, na žalost. Naše prisustvo omogućava bolju komunikaciju i koordinaciju sa centralnom vlašću, što je od suštinskog značaja za ravnomerni razvoj i rešavanje specifičnih problema sa kojima se manjinski narodi suočavaju.

Šta je to što vi kao ministar i neko ko nije iz prestonice možete da učinite da se smanje razvojne razlike unutar Srbije između glavnog grada i ostatka zemlje?

Kao ministar i neko ko dolazi sa periferije, mogu doprinijeti smanjenju razvojnih razlika unutar Srbije kroz insitiranje na ravnomjerniju raspodjelu resursa. Inicijative za podršku lokalnim preduzetnicima, razvoj infrastrukture i poboljšanje obrazovnih i zdravstvenih usluga su ključni koraci ka smanjenju tih razlika, na kojim poljima je Vlada u proteklom periodu učinili značajne iskorake, a kao plod dogovora dvije najdominantnije stranke kod Srba i Bošnjaka u Srbiji.

Da završimo sa aktuelnim temama koji se tiču događaja sa kraja prošlog meseca. Koliko je u javnosti nepoznanica kada je reč o vehabijama, konvertitstvu iz jedne vere u drugu i ostalim pojmovima koji su ovih dana u centru pažnje?

Javnost često nema dovoljno informacija o pojmovima koje se koriste kako u tretiranju ektremizma koji postoji i kod muslimana, tako i sa pojmovima koje koriste i kako ih razumiju muslimani, Nepoznavanje pojmova dovodi do nerazumijevanja i predrasuda. Kao ministar, zalagaću se za edukaciju i informisanje javnosti kroz medije i obrazovne programe, kako bi se smanjile nepoznanice i promovisala tolerancija i međusobno razumevanje. Bitno je naglasiti da terorizam nema vjeru i ne smije se koristiti uz ime vjere, kao što je izraz “islamski terorizam” i da je svako generalizovanje opasno i nepravedno prema nevinoj većini pripadnika religije, što na koncu potpiruje jednu drugu opasnu pojavu, a to je “islamofobija” koja je u Srbiji trenutno na najnižem stepenu.

Izvor: „Diplomacy & Commerce“

Podijeli