
Narodni poslanik Zukorlić primio predstavnike BIG partije iz Njemačke
7. Septembra 2017.
Pogledajte gostovanje lidera BDZ Sandžaka i narodnog poslanika muftije Muamera Zukorlića na Sandžak Televiziji u emisiji “Pretres”
12. Septembra 2017.
Sveznajući i Svemoćni Gospodar je stvorio čovjeka slabašnim i zaboravnim. Potrebna mu je snaga, fizička i duhovna, da bi preživio i ostvario se kao insan. Istodobno, ljude je potrebno podsjećati ko su, odakle dolaze i kuda idu, šta im dozvoljeno a šta zabranjeno, šta im je sveto i nedodirljivo, šta nije na dunjalučkoj prodaji i za šta se vrijedi boriti i trud ulagati. Znajući ove ljudske slabosti, časni Kur'an veli: ” Tako mi vremena, čovjek je na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine”. Na drugom mjestu opisujući čovjekovu prirodu, Allah dž.š. spominje: ” Čovjek je stvoren slabim”. Stoga, čovjeka treba opominjati i vraćati na ”pravu stazu” čovječnosti kako bi došao do željenog cilja izvršavajući misiju Božijeg zastupnika na Zemlji: ” I opominji, zaista će opomena koristiti vjernicima”, veli Kur'an.
Ove uvodne retke sam nametnuo kako bi ukazao na važnu ili najvažniju ulogu čovjeka kao vrhovnog komadanta među zemaljskim stvorenjima u uspostavljanju mira, reda i poredka, a koju treba izvršavati odgovorno pred Bogom i pred čovječanstvom. Ako sagledamo današnje stanje i poimanje ljudske civilizacije u promicanju i izvršavanju univerzalnih principa humanizma ili poštovanja ljudskih prava, uvjerićemo se da nismo odmakli dalje od pukih obećanja, ištrcanih političkih pamfleta, ispraznih i nikada imlementiranih deklaracija, diplomatskih i licemjernih izjava, jalovih i nedoslednih predika i protesta. To svijetu u cjelini, više odmaže nego što pomaže. Svjetsko društvo, kako globalno tako i lokalno, živi u strahu, neizvjesnosti i na ivici je opšteg haosa. Mudri Hasan el Basri bi rekao: ”Čujem šum a prijatelja ne vidim”. Mogućnosti ljudskih komunikacija u eri informacione i digitalne tehnologije su neslućene i facinirajuće. Planeta je postala malo elektronsko selo. Nažalost, briga za čovjeka, njegovu sigurnost, miran porodični život, empatija i atruizam izgubili su se u ljudskom otuđenju i samozadovoljstvu. Kako tumačiti drugačije golgotu sirijskog naroda, patnje i bol stanovnika Jemena, ratne traume Iraka i Avganistana, te najsvježije, ali i najžešće krvoproliće Rohinja-muslimana u Mijanmaru, odnosno Burmi. I to pod pratnjom interneta i društvenih mreža koji uživo prenose egzekucije i mučenja tamošnjih muslimana, a pred očima cijelog muslimanskog svijeta i modernog ”demokratskog” poretka. Zapanjujuća je činjenica da se na čelu te probudističke zemlje nalazi dobitnica Nobelove nagrade, za čiju slobodu i prava se borila sva svjetska demokratska javnost, a koja svojom dosadašnjom šutnjom prema stradanjima muslimana u vlastitoj zemlji ne pokazuje ni minimum solidarnosti niti poštovanja. Uzvišeni Bog u Kur'anu opisuje takvu vrstu ljudi riječima. ”Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti”. Pa, može li, da se čovjek ne zapita kome se to i zašto dodjeljuje ta prestižna svjetska nagrada?!
Čini se, da je previše gadljive i podmukle priče, izblijedelih obećanja kojih se više i ne sjećamo, neiskrenih dijaloga i pesimističke futurologije. Kada čujete istupe javnih ličnosti, sa izuzetkom nekolicine čestitih primjera, zapazit ćete duge, obesmišljenjene i demagoške govore, a koji se uglavnom završavaju kovanicom ”biće bolje”. Taj lažni optimizam o boljem sutra je devalvirao povjerenje naroda u iskrenost i sposobnost svojih predstavnika kojima je na izborima dao mandat i svoje povjerenje. Stanje se može mijenjati jedino odgovornim radom i akcijom. Prvo se moramo pozabaviti uzrocima problema koji muče naše građane i društvo u cjelini, pa tek onda posljedicama – što obično činimo. Govoriti o ekonomskom prosperitetu i napretku, a biti korumpiran na svakom koraku, je isto kao da sipate vodu u čašu bez dna. Ili ubjeđivati građane da je njihova bezbijednost sigurna, dok nam narko-dileri kucaju na kućna i školska vrata, a mladi ljudi se ubijaju kao zvijeri (dvojica za jednu noć) bez protesta i javne reakcije odgovornih instanci u gradu Novom Pazaru. Saobraćajni kolaps već daje prve rezultate. Čak i šačica onih odgovornih vozača koji su poštovali drugog i sebe, sada postadoše ”rulja” kojoj je svejedno gdje se parkira, sa koje strane pretiče, kojom brzinom vozi, da li je pješak na pješačkom i ima li mjesta ići trotoarom! Niko nikome ne daje pardona a kamoli prednost. Za posmatrača sa strane ovo je organizovani haos koji nam nije potreban i kojeg se hitno moramo osloboditi. Dakle, odgovoran i stručan kadar odavno bi riješio ove nagomilane probleme. Gospodo građani, vi ste na potezu! Ako želite promjene, rad i odgovornost, red i sigurnost, da živite od vlastitog rada kao slobodni ljudi, onda nam na prvim izborima pružite šansu da zajedno radimo i mijenjamo sebe i svijet oko nas na putu dobra i čestitosti.
Prof. dr. Mustafa Fetić