Obrazovanje u školama ugrožava  sve češća pojava nasilja što utiče na sigurnost učenika. Ova pojava postaje goruća tema  u medijima  te  kada se dogodi težak oblik nasilja. Koliko su djeca   zaštićena u školama, na ulici, sportskim terenima? Može li se napraviti kvalitetan presjek između sigurnosti u njihovim kućama i  školama? Može li iko  biti garant sigurnosti i bezbijednosti  učenika u školi?

Na ova pitanja  roditelji ne mogu dobiti  odgovor prilikom upisa svoje djece u srednju ili osnovnu školu. Među djecom postoje različiti oblici nasilja, psihičko, fizičko, seksualno kao i nasilje putem nove tehnologije ( sms, mms, foto, ili video clips, telefon, chat, web, blog, skype) koje  sve više dobija na važnosti. Škole  tvrde kako ne mogu uticati na ponašanje svojih učenika te kako na njih utiče odgoj roditelja.  Nasilje se najčešće dešava u školi za vrijeme odmora, prije i poslije početka nastave u školskom dvorištu. Djeca koja čine nasilje nad svojim vršnjacima, imaju neki problem i obavezno je preuzeti  mjere zaštite. Nereagovanje nastavnika i pedagoško-psihološke službe, olakšava nasilnicima da budu još agresivniji i zastrašuju druge učenike. Djeca koja trpe nasilje, često to kriju od roditelja i svojih razrednika iz straha da će se situacija samo pogoršati.

Škole, takođe, imaju veliki problem  zbog, sve češćih situacija, u kojima su profesori žrtve nasilja od strane roditelja, a i svojih  učenika. Svi koji trpe nasilje, nikada ne smiju misliti da su oni krivi, da su ga zaslužili i da će neko misliti ružno o njima ako sazanaju šta im se desilo
Sve škole imaju različito gledište  na sigurnost svojih učenika Poznato je kako je razina sigurnosti u  školama, koje su u medijima više zastupljene po broju vijesti o nasilju, raznim porocima, zavisnosti i slično, sigurnije i bezbjednije od onih koje o tim temema ne govore rado.  Škole trebaju biti  pod stalnim nadzorom i na taj način imati potpunu zaštitu, jer u školi djeca provode i do osam sati dnevno.

Neke škole pokušavaju pitanje sigurnosti djece riješiti video-nadzorom, što je polovično rješenje, ako uporedimo sa školama u Švedskoj, Danskoj i  Norveškoj. Smanjenju nasilja među djecom rješavaju ulaganjem u sportske i različite aktivnosti koje djecu uče kreativnosti, samostalnosti i odgovornosti. Između ostalog svakodnevno iznose  prijekoran stav o porocima i nasilju. Poželjno  je da nastavnik kod učenika uvijek nastoji pronaći nešto pozitivno i to istaknuti. Pohvala ne bi trebala biti izražavanje mišljenja o učeniku, već priznavanje nekog učenikova napora ili postignuća. Na primjer: ‘Bilo mi je zadovoljstvo  čitati  tvoj rad. Primjeri  koje  si  naveo  su  primjereni  tvom uzrastu.”  Ovakva je pohvala konkretna i odnosi se na ponašanje, odnosno na rad i napor učenika, a ne na njegove osobine. Dobra je pohvala  osobna (imenom prozvati učenika kojeg želimo pohvaliti, poput: “Amile, hvala što pomažeš  Amaru i Kerimu”.  Djeci treba omogućiti da učestvuju u pisanju pravila o ponašanju, jer ih na taj način bolje poštovati.

Međusobno uvažavanje i pristojno ponašanje su jedno od glavnih zadaća prosvjetnih radnika koji učenicima nude kvalitetno obrazovanje i siguran prostor. Roditelji su oni koji najbolje mogu procijeniti šta je za njihovu djecu najvažnije i da kritički iznose svoje stavove na roditeljskim sastancima.

Zbog velikog broja učenika u odjeljenju prosvjetnim radnicima su ograničene mogućnosti u radu i saradnji sa djecom, te samim time i rješavanju njihovih problema koje je praktično nemoguće riješiti u odjeljenju sa preko 30 učenik za vrijeme jednog nastavnog sata od 45 minuta.  Ministarstvo treba biti  svjesno kako sigurnost djece  nema cijenu,  te samom problemu treba pristupiti odgovornije donoseći potrebne promjene i dopune u cilju smanjenja nasilja u školama.  Važnu ulogu u razvoju  preventivnih  programa imaju i sami učenici, oni trebaju biti uključeni u aktivnosti koje doprinose smanjenju problema u školi. Te aktivnosti se mogu sprovditi kroz Dan prijateljstva, Nedjelja lijepih poruka, organizovanje humanitarnih akcija, izrada zidnih novina, forum tetar , performansi, interaktivne izložbe. Na ovaj način se  stvara klima u školi za nultu  toleranciju po pitanju nasilja.

ATIFA ŠALJIĆ

Podijeli