Već nakon nekoliko dana od formiranja nove Vlade koju čine stari ministri počela su da pljušte velikodušna obećanja u pogledu otvaranja novih radnih mjesta, dovođenja stranih investitora, uspostavljanje balansa nacionalnog sastava upošljenih u državnim institucijama. Posebno je izdašan u obećanjima Sulejman Ugljanin koji je na svečanom iftaru u povodu obilježavanja 22. godine postojanja Stranke demokratske akcije pored navedenog obećao i „50 % republičkih rukovodećih funkcija u sandžakim gradovima.“Sve obećano, kako je rekao biće ispunjeno u prvoj polovini njegovog mandata.
Kako lijepo zvuče pusta obećanja, populistički govori i stare političke fraze. Bošnjačka demokratska zajednica i Bošnjaci pitaju šta je radio Ugljanin 22 godine? Da li se sjeća koliko je puta do sada davao slična obećanja, pa se sve završilo na dodjeli plastenika i motokultivatora, te po neke junice, i to samo članovima i simpatizerima pomenute partije.
Bošnjaci se pitaju šta je sa silnim fabrikama koje je pomenuti ministar obećavao u prošlim mandatima? Šta je sa novim radnim mjestima? Gdje su silni strani investitori koje je nekoliko puta obećavao dovesti? Dokle se stiglo sa izgradnjom Ljeskova Sitija, rekavši da će u njemu naseliti ni manje ni više nego 20 000 stanovnika? Šta je sa izgradnjom obnovljivih izvora energije, i da li se stidi što ga samo jedna vetrenjača postavljena na brdu Gradac iznad Ljeskove podsjeća na neuspjeh? Šta bi sa izgradnjom pruge od Raške do Novog Pazara? Zašto avioni ne lete sa aerodroma kojeg je najprije obećao u Sjenici a onda u Lađevcima u Kraljevu? Zašto Novi Pazar još uvijek nema zaobilaznicu, na kojoj je on otvarao radove nekoliko puta radi slikanja sa raznim režimskim radnicima što u Sandžaku kupe glasove i odnose ih u Beograd. Zašto Novi Pazar, Tutin, Brodarevo i drugi sandžački gradovi nemaju uredno snabdijevanje vodom? Posebno se to odnosi na pomenute gradove koji se već decenijama guše od žeđi, a ministar Ugljanin i njegov kolega Ljajić Rasim pričaju prazna obećanja dok u praksi nema ništa od rečenog. Kada će početi izgradanja autoputa preko Pešteri? Šta bi sa izgradnjom puteva Novi Pazar –Tutin i Novi Pazar- Sjenica? Znaju li vječiti ministri da je period od 22 godine jako dug, a da za sve to vrijeme Sandžak nije dobio niti jednu fabriku, da Pešter ostaje bez svojih šuma i bez stočnog fonda, da je putna infrstruktura u cijelom Sandžaku najlošija na Balkanu, da nema razvijenog turizma pored ogromnog potencijala koji bi od Sandžaka mogao napraviti drugu Švajcarsku, da je naš kraj najmlađi i najproduktivniji u Srbiji ali se našoj omladini ne nude radna mjesta već im kriminalci i narko bosovi otvraju diskoteke u kojima se nudi droga i ostale pošasti?
BDZ pita ministra bez portfelja da li podrška čas demokratama Borisa Tadića čas Srpskoj naprednoj stranci znači njegovo lično uhlenbljenje te posao za partijsko rukovodstvo ili je to u cilju dobra za građane Sandžaka? Da li će sandžaklijama trebati nove 22 godine da se pomenuti ministar sjeti da oni loše žive i da im ponovo obeća da će stanje promijeniti na bolje?

Ostaje nam da čekamo i vidimo da li će ministar bez portfelja ispuniti data obećanja i to krajem prve polovine svojega mandata. Ako bude po „istinomeru“ za 22 godine on je samo jedno obećanje ispunio? Izgleda da je nekada, davno sanirao neku štetu od poplava.
Bošnjačka demokratska zajednica podsjeća građane na ova neispunjena obećanja sa željom da podsjeti koliko su puta prevareni od strane vječitih ministara iz Sandžaka, te da izvrši pritisak na režim i režimske poslušnike sa ciljem da sa obećanja i riječi nakon 22 godine nerada pređu u djelo i ako ništa onda bar da riješe uredno vodosnabdijevanja Novoga Pazara, Tutina i Brodareva. Nadamo se da građani znaju da prepoznaju ko je pravi zaštitnik nacionalnih interesa Bošanjaka i prava svih građana, te da će ostati privrženi ideji slobode, mira, suživota i tolerancije kao i ekonmskog prosperiteta i sveukupnog razvoja našega kraja. Pod našim zahtjevima i akcijama ministri neradnici moraju početi raditi za dobro svih građana Sandžaka.

Podijeli