Uslijed teksta koji se pojavio na pojedinim portalima o odgovornosti političkih aktera za pandemiju Covida-19 u Novome Pazaru i Sandžaku, Stranka pravde i pomirenja izdaje slijedeće

S A O P Ć E NJ E  Z A  J A V N O S T

Na žalost, zbog većeg broja oboljelih administrativnih radnika, nismo na vrijeme vidjeli e-mail s pitanjima novinara predsjedniku Stranke akademiku Muameru Zukorliću te isti nije proslijeđen predsjedniku Stranke niti je on uopće bio informiran da je bilo koji novinar postavljao pitanja ove vrste.

Akademik Zukorlić nikada nije izbjegavao bilo kog novinara niti odgovarati na bilo koje pitanje, a pogotovu na pitanja koja se tiču šireg interesa bošnjačkoga naroda. Pored toga, jedini je od tri naznačena političara koji je jasno i nedvojbeno iznio vlastite i stranačke stavove po svim pitanjima nakon pandemije koronavirusa, i to direktno u svom live obraćanju s kućnog liječenja u već brendiranim i prepoznatljivim „Besjedama“, i to još 2. jula, dakle nekoliko dana prije nego su novinari uopće i postavili svoja pitanja na osnovu kojih su i napravili tekst.

Kako ne bi bilo sumnje u naš stav po ovom pitanju, ovdje ćemo iznijeti neke od izrečenih stavova predsjednika akademika Zukorlića koji daju odgovore na pitanja novinara a izrečena u spomenutoj Besjedi 02. 07. 2020. godine.

„Ovo je par exelans političko pitanje, jer je iza svega ovoga do kraja politika. Zašto je ovdje politika kriva i koja? Dva su razloga. Jedan je aktualni, a drugi je veoma dubok. Aktualni je taj što se od početka eskalacije ove krize pred same izbore skrivala istina. Skrivala se istina o eskalaciji napada ove bolesti.

Smatram sebe prilično obaviještenim, ali ja ne mogu znati, ukoliko se oslobađaju mjere od skupova političkih i ukoliko dobijam nezvanične informacije da je gradonačelnik zaražen a krije, da su njegovi svi saradnici zaraženi a da kriju, a čujem da se pojavio poslije toga kao zaražen i na skupu, a da se krije… Znači, skrivana je informacija o stvarnoj opasnosti.

Oni koji me poznaju znaju da nikada ne bih drugoga ugrozio bilo kakvim okupljanjem. A oni koji me ne poznaju neka zaključe da ne bih sebe ugrozio, a ugrozio sam sebe, jer su skrivane informacije.

Sutradan nakon izbora, Rasim Ljajić izjavljuje: ‘Nisam zaražen, ali sam u samoizolaciji.’ Zašto potpredsjednik Vlade i predsjednik jedne stranke boravi u samoizolaciji ako nije zaražen? Ako nije pozitivan? Ako nije putovao? Izlazi iz te samoizolacije bez najave, bez testa kad treba da se eksponira i pojavi negdje.

Šta je radio Krizni štab? Gdje je Krizni štab? Isturili su neko dijete da se izblamira pred javnošću ispred Kriznog Štaba?

Zašto je zatajio Medicinski centar? Posljednjih nekoliko mjeseci Medicinski centar je bio aktiviran da skuplja glasove, i naravno da su im bili nebitni pacijenti i sve što se dešava okolo.

Glavni problem je u deceniji i po vladavine SDP-a Rasima Ljajića Medicinskim centrom. Tu je suština čitavog problema. Uprava se non-stop mijenja između Mirsada Đerleka i Meha Mahmutovića. Od 2006. godine imamo taj dvojac koji se smjenjuje i vlada po istoj matrici. Političko kadrovanje i držanje Medicinskog centra sa kompletnim stručnim kadrom i osobljem kao taoca političke pozicije. Tamo se postavlja direktor koji će da služi toj partiji i da to koristi kao potencijal za političku poziciju. Činjenica je da njih obojica Meho Mahmutović i Mirsad Đerlek uz blagoslov Rasima Ljajića u svojim kandžama po istoj partijskoj matrici drže Medicinski centar deceniju i po. Provjerite kadrovanja, specijalizacije mogu dobiti samo „mamina i tatina djeca“ i kadrovski podobni ljudi, i to vrlo često one neadekvatne i nepotrebne.

Zaposljenja, uzmite zadnjih tristo ljudi koji su zaposleni. Svi su morali potpisati člansku knjižicu ili SDP-a ili stranke Mirsada Đerleka u to vrijeme. To je matrica. To je pokopalo Medicinski centar.

Katastrofalna kadrovska politika, neadekvatne i nedovoljan broj specijalizacija, zastrašivanja i ucjene ljudi, vladanje lažima, korupcija – to je razlog kolapsa i haosa u zdravstvenom sektoru u Novome Pazaru.

I zato mi nismo isti, i zato se mi razlikujemo. Četiri godine sam vapio za osnivanjem Kliničkog centra u Novom Pazaru. Valjda je sada svima jasno zašto. Naravno treba nam Klinički centar, ali ne sa ovim ljudima, ovakvim menadžmentom i upravom.“

Podijeli