Osnovni pokretač razvoja jednoga društva jeste kvalitetan obrazovni sistem koji treba omogućiti ambijent da buduće generacije uz stečena znanja i iskustva prethodnika projektiraju i izgrade prosperitetno društvo zasnovano na etičkim vrijednostima i visokom životnom standardu. Obrazovni sistem u državi, a pogotovu u našem gradu, suočen je sa brojnim devijacijama koje je neophodno iskorijeniti i obrazovne institucije trajno zaštititi od njihovog utjecaja.

Svjedoci smo da se ovih dana jako puno govori o reformi obrazovanja i promene u ovom sistemu moraju biti praćene i izmenama zakona i osnaživanjem prosvjetnih radnika koji su u tom procesu ključni. Članom 26 Pravilnika o kriterijumima i standardima za finansiranje ustanove koja obavlja djelatnost osnovnog obrazovanja i vaspitanja regulisano je da gradska i općinske uprave iz budžetskih sredstava finansiraju obavezna stručna usavršavanja prosvjetnih radnika. Gradska uprava Novi Pazar preko Regionalnog centra za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju obavezne seminare prosvjetnim radnicima naplaćuje po 1000 i više dinara. Pohađanje stručnih seminara je uslov da bi nastavnik imao licencu za rad i to najmanje po tri takva seminara u jednoj školskoj godini, što iznosi više od 3000din godišnje. Na taj način prosvjetni radnici za period od pet godina izdvoje preko 15000din za seminare za čiju kotizaciju je po zakonu dužna lokalna samouprava da isplati novac. Zbog ovog nameta nastavnici se snalaze kako znaju i umeju a ispred svega , u većini slučajeva, glavni cilj bude prikupiti dovoljan broj poena a usvajanje novih metoda rada u nastavi i povećanje kvaliteta nastave ostaju po strani. Većina nastavnika sami finansiraju pohađanje seminara iako im to teško pada obzirom na plaće koje primaju. Da bi se izašlo iz ovog začaranog kruga i da bi proces reforme obrazovnog sistema konačno krenuo sa mrtve tačke nužno je glavne aktere reforme, tj. nastavno osoblje, osloboditi od finansijskih nameta i na taj način ih motivisati da što češće pohađaju stručne seminare kako bi znanja i iskustva sa tih seminara uspješno realizovali u praksi, odnosno na času.

Opšte je poznata činjenica da Pravilnik o kriterijumima i standardima za finansiranje ustanove koja obavlja djelatnost osnovnog obrazovanja i vaspitanja  predviđa izdvajanje 2,5% od bruto zarade svih zaposlenih prosvjetnih radnika i radnika gradske i lokalne samouprave za materijalne troškove u nastavi. Taj novac predviđen je za obezbjeđivanje nastavnih sredstava. Zbog nepoštovanja ove odredbe nastavnici nemaju elementarnih uslova za izvođenje nastave, slabi i kvalitet nastave pa stoga i ne čudi sve manja zainteresovanost djece za nastavu. Krajnje je vrijeme da se prestane sa takvom praksom i da se školama počnu uplaćivati potrebna finansijska sredstva kao i da se pod hitno odblokiraju računi većine osnovnih i srednjih škola, što je osnovni preduslov za njihovo normalno funkcionisanje.

Da bi se motivisali učenici da budu privrženi knjizi i nauci Gradska vlast pod hitno mora izdvojiti sredstva za nagrađivanje uspješnih učenika za šta je novac takođe predviđen Pravilnikom o kriterijumima i standardima za finansiranje obrazovno-vaspitnih ustanova. Odgovorni u ovom gradu nikako da shvate da pohvale i nagrade za dokazani uspjeh razvijaju takmičarski duh među učenicima i sigurno vode do značajnog poboljšanja nivoa znanja kod učenika.

Sva ova devijantna stanja (ali i brojna druga poput nedostatka još najmanje tri  osnovne škole u gradu, urušene, ruinirane i devastirane školske zgrade, zapošljavanje prema partijskoj podobnosti, preko porodičnih veza ili kupovinom radnih mjesta) proizvode neetički odnos prema đacima i devalviraju ulogu nastavnika što za posljedicu ima i gubljenje odgojne dimenzije obrazovnog sistema a u krajnjoj liniji i degradaciju cijelog društva.

Svakako da je spisak anomalija u obrazovnim insitucijama podugačak a za to najveću odgovornost snose organi Gradske uprave  koji hitno moraju napraviti iskorak u pravcu rešavanja nagomilanih problema. Samo na taj način će se vratiti povjerenje građana u institucije i u želju i nadu da zajedno moramo otpočeti sa izgradnjom ambijenta za sigurniju, prosperitetniju i izvjesniju budućnost, koja se bez kvalitetnog obrazovanja ne može postići.

Autor: Sead Redžović

Podijeli