U organizaciji Matice bošnjačke i Stranke pravde i pomirenja, 23. 01. 2019. godine održana je tribina na temu Ekonomske prilike u Novom Pazaru i Sandžaku – izazovi i perspektive. Govornici su bili: prof. dr. Suad Bećirović i prof. dr. Šemsudin Plojović, a tribinom je moderirao prof.dr. Mustafa Fetić. Tribini prisustvovao potpredsjednik SPP-a prof.dr. Jahja Fehratović kao i predsjednik SPP-a za Crnu Goru prof. Hazbija Kalač, te drugi intelektualci, građani i studenti Novog Pazara.

Prof.dr. Mustafa Fetić najavio prvu u nizu tribina koje će se u okviru Odbora SPP-a održati u narednom periodu.

Večerašnja tema je perspektiva Sandžaka u globalnim okvirima te izazovi sa kojima se mi susrećemo na tom putu, tema tribine jesu i osnove zdrave ekonomije, kako postaviti ekonomiju na zdravim osnovama i šta je preduslov da bi jedna ekonomija bila uspješna – kazao je moderator.

Rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru prof.dr. Suad Bećirović prilikom obraćanja se osvrnuo na uvjete privrede i privređivanja u Sandžaku za koje je kazao da moraju biti mnogo bolji.

Puno se govori o ekonomiji, često kada koristimo neki termin ponekad bismo trebali razmisliti i shvatiti šta je suština ekonomije. Kada govorimo o ekonomskoj krizi, ekonosmkom razvoju, šta je suština svega? Da bismo riješili problem moramo se vratiti na neke osnove, pa poslije postepeno ići na složenije probleme. Ono što se često spominje jeste kako postići sa malim brojem resursa maksimalni dobitak, a suština toga jeste u klasičnoj ekonomiji – da imamo veliki broj želja, koje imaju svoj početak, ali nemaju svoj kraj. To je problem, ukoliko mi odgajamo generacije na temelju želja, u tom slučaju svako želi imati sve na račun drugoga. Zbog toga kod naše kratke ekonomske analize jeste da se vratimo na suštinu ekonomskog ponašanja – potrebe, a kad zadovoljimo osnovne potrebe tada tek možemo govoriti o složenijim, kompleksnijim fenomenima.

Rektor je naveo i primjere iz islama istakavši primjer Poslanika s.a.v.s. koji je rekao Ko ima hranu za jedan dan ima zdravlje i bezbjedan je u svom kraju, ima bogatstvo ovog svijeta. Prof. dr. Bećirović je ukazao na suštinske stvari poput zdravlja, sigurnosti (koji je kako je kazao dosta širok termin, ali vrlo bitan u ekonomiji), zaštite časti (ličnog ubjeđenja). A kada je u pitanju aspekt zaštite časti on je rekao sljedeće:

Ne možemo normalno živjeti ukoliko nas neko stalno napada. Tu pripada i riječ mobing (kako se moderno kaže) ili ukoliko ne možemo da slobodno izražavamo svoju vjeroispovijest, to su neke osnovne stvari da bismo normalno funkcionisali. Treća najbitnija stvar sa ekonomskog aspekta jeste zaštita imovine. Ova zgrada, gdje se trenutno nalazimo, najbolji je svjedok toga. Ona bi imala puno šta govoriti o zaštiti imovine zadnjih 70 godina šta se sve radilo sa ovom zgradom. Jasno je koliko strahujemo da će nam neko oteti imovinu, naš novčanik ili slično, u tom slučaju ne možemo prirodno, kao ljudi, funkcionisati. To je ambijent nesigurnog poslovanja. A bitan suštinski aspekt ekonomije jesu uslovi za rad.

Rektor IUNP je dodao je da je Balkan za historiju uvijek bio bitan. Kada gledamo trenutne trgovinske puteve od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje, Balkan igra ključnu ulogu u svjetskim, globalnim kretanjima.

Prema svjetskim istraživanjima OECD do 2060. godine procjenjuje da će dvije glavne ekonomije u svijetu biti Kina i Indija. Sada kada se vratimo na našu kartu, vidimo da će Evropska unija biti bitno tržište. Postavlja se pitanje kako će roba putovati iz Indije, Kine do Evrope?! Možemo zaključiti da će biti Balkan jako bitan. Postoji strategija od strane kineske vlade koja je donijeta 2004/2005. zove se “Pojas i put”, a to je strategija koja putem značajnih infrastrukturnih investicija želi olakšati put i kretanje kineskih proizvoda i uticaja ka Evropi. Ipak najbitniji trgovinski partner Kine jeste Evropa, nisu SAD, one su na drugom mjestu.

Istakao je da su trenutna dešavanja vrlo važna za razvoj zemalja na Balkanu, jer se događaju historijske promjene poput naglog napredovanja infrastrukture u Crnoj Gori i Srbiji izgradnjom autputeva, te brojna partnerstva zemalja na Balkanu sa Kinom poput kredita i sl.

Nije slučajno zašto se trenutnogradi autoput u Crnoj Gori od strane kineskih kompanija, to je dio te strategije. Nije ni slučajno zašto je data koncesija za autoput koji treba prći kroz srbijanski dio Sandžaka, isto rade kineske kompanije. Veliki broj kredita je odobren Srbiji i drugim balkanskim zemljama pa čak i Grčkoj preko kojih kineske firme investiraju na Balkanu. Jednostavno, ključni zaključak jeste da ćemo biti bitni, ako smo zanimljivi za nekoga.

Prof.dr. Šemsudin Plojović u svom obraćanju ukazao na trenutno stanje Sandžaka u kojem se nalazi istakavši realne brojke poput stope nezapošljenosti od 50% u Novom Pazaru, 54% u Tutinu, 56% u Sjenici. Situacija se očituje i u prosječnim zaradama, dodao je, u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu i ostalim dijelovima Sandžaka, te kroz velike ekonomske migracije. Od mikro, malih, srednjih i velikih preduzeća, prof. dr. Plojović je naglasio da ima šest srednjih od čega su četiri u vlasništvu lokalne samouprve. Žalosno je kada se spominje centar regije (Novi Pazar) da imamo toliko srednjih preduzeća, kazao je.

Kad govorimo o stanju, ovo vidljivo stanje je tako, ali postoji nešto što je dio slike, koji je teži, nevidljivi dio negativne strane, a to je da danas veći dio preduzeća živi na račun amortizacije svoje opreme. Kako? – Pa kada ste čuli da je neko od naših velikih preduzeća nove mašine, znači oni koriste stare mašine, žive na račun amortizacije. Pitanje stručne radne snage, mi smo imali stručnu radnu snagu koja je imala obrazovanje u svojim preduzećima i koja su došla kao gotovi radnici,međutim, danas taj dio stručne radne snage ima sve više i više godina i postoji još jedan dio, a to je nizak nivo specifičnog obrazovanja, tj. usmjereno srednjoškolskog obrazovanja, to znači koliko se danas zaista omladine konkretno obrazuje da je zaista povezano da uči nešto a da konkretno ide sve vrijeme u preduzeću koje se time bavi.

Prof.dr. Šemsudin Plojović posebno je istakao težinu dvostrukog tržišta rada a to je privatni i društveni (javni) sektor rada, jer u privatnom sektoru građani nemaju sigurnost zapošljavanja a u državnom imaju. Različite su benificije u državnom sektoru, dok u privatnom nema različtih benificija, dodao je, te kazao kako se ta dva sektora stalno takmiče i ljudi u većini slučajeva teže sigurnosti. Ako ta dva dijela negativne slike sintentiziramo dobije se preduzeća koja rade u industrijama gdje je niska profitna stopa.

Ta niska profitna stopa znači da oni daju niske plate. To da ljudi imaju niske plate i da preduzeća imaju nisku profitnu stopu znači da uglavnom daje nisku motivaciju zapošljenih da rade i nisku motivaciju ljudi da se obrazuju i rade u tim preduzećima. Dakle, poseban je problem motivacija kod zapošljenih. Prije dvije-tri godine dolazili su ljudi iz Programa za pomoć malim i srednjim preduzećima i imali smo ovakav razgovor. Kazao je da zapišemo to što on priča i nakon toga je uzeo papir i kazao da više nećemo o tome razgovarati. Kažemo, što? – a on odgovori zato što nećemo vidjeti svijetlu stranu slike. A svijetla strana slike je da smo mi mnogo važni. Kako da pokažemo da smo važni? – kaže jedan reformator u Turskoj:Moj narod more tri stvari: neznanje, siromaštvo, razjedinjenost. Kaže dugo sam razmišljao kako te tri bolesti da izliječim i kojim redoslijedom i kaže, smatram da se prvo liječi neznanje, kad to riješimo riješit ćemo bolest siromaštva i na kraju bolest razjedinjenosti.

Navodeći primjere želio je ukazati na važnost definiranja problema od strane velikih umova. Govoreći o ciljevima dodao je da su ciljevi u Sandžaku da postoje industrije sa visokom profitnom stopom, da postoje ljudi sa visokim prosiječnim zaradama, te da se ispune ciljevi da Sandžak ima visoko-zapošljene u obrazovanju, a kasnije u samim preduzećima.

General Patun kaže dajte ljudima ciljeve, a vidjet ćete, sposobni će naći put. I nama je cilj da mi jasno definišemo ciljeve. Treba da imamo naše straeške pravce. Mi kao svaka pojedinačna lokalna uprava treba da definišemo to u našim strateškim planovima i kao regija. Istina je da u onome što trenutno imamo možemo da razvijamo primarnu djelatnost poput industrije odjeće, obuće a onda iz tog profita pobjegnemo na neku drugu stranu. Izuzetno su zapostavljene informacione tehnologije i turizam. To su dvije grane koje su izuzetno zapostavljene, a dio su lokalnih uprava svih pojedinih gradova.

Nakon obraćanja govornika, diskusija je otvorena za sve prisutne koji su se rado uključili u razgovor o ovoj temi koja je veoma bitna za svakog pojedinca. Podsjećamo da je najavljeno da će se u narednom periodu nastaviti tribine na temu Ekonomskih prilika u Novom Pazaru i Sandžaku.

Podijeli