Himna u vjersko-svjetovnim pokretima
Funkciju himne kao pokretačke i budničke pjesme, a katkada i koračnice, koja u vanrednim okolnostima postaje simbol prkosa i otpora tiraniji i nipodaštavanju općehumanih vrijednosti, možemo pratiti i kroz razvoj vjerskih pokreta koji doživljavaju transformaciju sa čisto religijskog na općenarodne, odnosno univerzalne vrijednosti koje prerastaju nacionalne i rasne okvire, kakvi su slučajevi sa islamom i kršćanstvom koji su u temelju identiteta većine naciona. Ujedno, to su i danas najstarije živuće pjesme koje još uvijek imaju moć da pokrenu mase, probude osjećanja i daju snagu u trenucima kada je potrebno duhovno i moralno otrežnjenje i osvježenje.
Tako će globalno poznata ilahija iz perioda života poslanika Muhammeda a.s. Taleal bedru alejna / Puni mjesec nas obasja biti jednako snažno akceptirana i poslije blizu petanest stoljeća od nastanka i imati recepciju kao svojevrsna svjetovna himna muslimana, koja je kao takva njihova identifikacija prepoznatljiva i kod dijela čovječanstva koji ne pripada ovoj vjeri, o čemu svjedoče podaci da i nemuslimanski izvođači, prilikom muzičkog predstavljanja muslimana, istu svrstavaju u svoj repertoar, kao što je slučaj sa australijskom pjevačicom Oliviom Newton John, koja je na albumu Grace and Gratitude iz 2006. godine pod rednim brojem 13 snimila i ovu numeru.
U određenju pjesme Taleal bedru alejna kao himne ograničavamo se isključivo na muslimane, a ne i na islam, jer je islam sveobuhvatno upotpunjen Božijim govorom, odnosno Kur'anom, kao i sunnetom Poslanika Muhammeda a.s., i ako bismo pokušavali uvjetno označiti himnu islama, to jest melodijski usklađen tekst svečarskog ambijenta koji bi imao funkciju himne kao pjesme čiji je cilj da probudi osjećanja i ojača želju za činjenjem određenog djela, to bi mogao biti ezan, univerzalni islamski poziv na molitvu. Na zaključak da se radi o svjetovnoj himni navodi nas i povod nastanka ovih stihova za koje nije utvrđeno autorstvo, ali je sigurno da nisu ni dio Božije objave niti pripadaju izrekama Muhammeda a.s.
U izvorima se navodi više predanja da je ista nastala u Medini prilikom iščekivanja dolaska Muhammeda a.s. iz Mekke, nakon što je dobio dozvolu od svoga Gospodara da se, radi očuvanja i širenja vjere, a poslije višegodišnjih patnji koje je zajedno sa vjernicima preživljavao u rodnome gradu, preseli u nju, to jest učini Hidžru 622. godine. Muslimani su nekoliko dana čekali na dolazak Poslanika a.s. i njegovog prijatelja Ebu Bekra r.a. u predgrađu Medine i kada su već skoro počeli gubiti nadu, iz pravca brda Veda pojavio se jašući devu El-Kasva. Okupljeni svijet, ljudi, žene i djeca – prema predanju Abdullaha b. Muhammeda koje bilježe Ebu Hasan el-Halji’ u Fevaidu 2/59, El-Bejheki u Delail ennubuveu br. 2019 str. 752, Hafiz ibin Hajder u Drugu el Bari 7/261 i Hafiz ibin Hadžer u dejlu Fethu el Bari 7/261– u glas su, u čast dobrodošlice, zapjevali slijedeća dva bejta (dvostiha):
Taleal bedru alejna – min Senijetil-Veda, Puni mjesec nas obasja od Senijetul-Vedaa
Vedžebe šukru alejna – ma dealillahi da! Obaveza nam je da budemo zahvalni Allahu
Ejuhel meb'u sufine – dži'te bil-emril muta, Ti koji si od Allaha cijelom svijetu poslan
Dži'te šereftel-Medine – merhaben ja hajreda! Počastio si Medinu – dobrodošao najbolji!
Ovo predanje nije u potpunosti pouzdano i također postoji verzija prema kojoj je pjesma prvi put izvedena prilikom dočeka Muhammeda a.s. i muslimanske vojske poslije vrlo uspješnog pohoda protiv Bizantinaca, njihovoga povlačenja pred muslimanskom armijom i učvršćivanja sjevernih granica Medinske države, poznatog kao Pohod na Tebuk, 9. godine po Hidžri, odnosno 631. prema gregorijanskom kalendaru. Za našu tezu, i jedna i druga verzija su podjednako prihvatljive, jer su stihovi sigurno nastali nakon Hidžre, odnosno u trenutku njezinoga okončanja, kada muslimani pored vjerske zajednice postaju i politički organizirani, formiraju vlastitu državu, potpisuju međunarodne sporazume (Medinska povelja i dr.), imaju vojnu i civilnu vlast, zakone i upravljački aparat. Činjenica da je pjesma uskoro puni 1500 godina postojanja i još uvijek ima snažan duhovni i mentalni utjecaj na preko milijardu i po ljudi koji se s njome identificiraju u originalu i prepjevima i varijantama (sa identičnom melodijom i ritmom) na skoro svim jezicima – daje joj status najstarije autentične i još uvijek aktualne himne na svijetu.
Za razliku od islama u kome se obavezna molitva bazira isključivo na melodičkome učenju odlomaka iz Božije Knjige, u kršćanstvu se za pojedine obavezne molitve, posebno nedjeljne poput mise i liturgije, uz biblijske odlomke pjevaju ili recitiraju i drugi tekstovi, te se je stoga u kršćanskome svijetu i forma himne kao religijske pjesme zadržala dugo. Tek devetsto godina poslije muslimanske himne Taleal bedru alejna kršćani dobijaju tekst koji poprima odlike svjetovno-vjerske himne. Riječ je o pjesmi Ein feste Burg ist unser Gott / Moćna tvrđava je naš Bog Martina Lutera, nastala 1529. godine primarno za potrebe protestantskog korala, odnosno molitvenika.
Također, suprotno islamu, kršćanstvo u obavezne molitve unosi i scensko-muzičke elemente, kao što su višeglasje i muzička pratnja. U počecima kršćanstva, prije podjele na zapadni i istočni dio, muzika je smatrana paganskim i svjetovnim nasljeđem te se nije mogla koristiti u vjerskim službama. Tako se prema unificiranome kanonu koji traje do IX stoljeća služba izvodila isključivo jednim glasom i bez ikakave muzičke pratnje, a već od tada počinje se prakticirati višeglasje i muzička pratnja (najčešće orgulja) za pojedini glas čiji se tekst trebao posebno istaknuti. Vremenom su se razvijali posebni napjevi, tehnike pjevanja i nijanse scensko-muzičkog izvođenja teksta, tako da se danas, recimo, u pravoslavlju crkvena služba primarno izvodi u oktoihu, to jest osmoglasju, dok kod katolika postoje varijeteti solo, horskog, resporzijalnog i antifonog pjevanja; a sastavni dio kako liturgije tako i mise obavezno su crkvene himne – pohvalnice u slavu Stvoritelja i Isusa.
U periodu pojave kršćanskih reforamatorskih pokreta Martina Lutera u Njemačkoj i Jana Husa u Češkoj u XVI stoljeću i oštrog sukobljavanja sa zvaničnim Rimom, osobito poslije Luterove obznane 95 kritičkih teza Katoličkoj crkvi i odvažne borbe za njihovu implementaciju, pa čak i otvorenih sukoba sa rimskim zvaničnicima, dolazi do formiranja snažnog općenarodnog vjersko-svjetovnog pokreta koji će trajno promijeniti sliku kršćanstva Evrope u cjelini, čiji je primarni produkt protestantizam.
U borbi za socijalnu jednakopravnost, raskrinkavanje crkvenih velikodostojnika, protiv konfiskacije posjeda nastale su brojne prkosne i borbene pjesme koje su bile suprotstavljene zvaničnome gregorijanskome kanonu i kao takve bile prihvaćene kao novi protestantski molitvenik, često nazivan luteranskim koralom. Najprihvaćenija pjesma tog molitvenika Moćna tvrđava je naš Bog postaje simbol općenarodnog prkosa i otpora zvaničnoj Rimskoj crkvi i prerasta iz vjerske u nadnacionalnu himnu svih protestanata i protivnika rimske politike među kršćanima. Pjesma se izvodila u originalnu na njemačkome jeziku, ali i u prijevodima na engleski, francuski, irski i jezike drugih naroda u kojima su djelovale snažne protestantske zajednice i ostavljale ne samo duhovni utjecaj na slušaoce već bila i pokretač društvenih procesa s podjednakom recepcijom kako među intelektualcima tako i kod običnog puka. Ona će, recimo, biti inspiracija Bahu, Mendelsonu, Regeru, Wagneru, Majerberu i dr. u ostvarenju značajnih kompozicija, ali i potpora različitim slojevima društva u neravnopravnoj borbi sa crkvenim sistemom i tiranskim državnim režimima. U tom pogledu, interesantno je i zapažanje Fridriha Engelsa, jednog od ključnih ideologa komunizma, da je ova himna „u suštini antickrvenog karatera“ – kako je on karakterizira – bila najsnažnije motivaciono sredstvo običnome svijetu za otpor rimskoj oligarhiji zbog čega je naziva Marseljezom seljačkog rata.
Ein feste Burg ist unser Gott, Moćna tvrđava je naš Bog
ein gute Wehr und Waffen. i štit od sila tame,
Er hilft uns frei aus aller Not, u borbi protiv đavola
die uns jetzt hat betroffen. ne ostavlja nas same.
Der alt böse Feind Jer bitka oštra je
mit Ernst er’s jetzt meint, kad On navaljuje,
groß Macht und viel List no premda slabi smo
sein grausam Rüstung ist, pobijedit možemo,
auf Erd ist nicht seinsgleichen. Bog dolazi u pomoć.
Mit unsrer Macht ist nichts getan, U sebe da se uzdamo
wir sind gar bald verloren; ubrzo bismo pali
es streit’ für uns der rechte Mann, kad uz nas ne bi bio On,
den Gott hat selbst erkoren. od Boga nam poslani.
Fragst du, wer der ist? O ko je to da l’ znaš?
Er heißt Jesus Christ, To Isus Krist je naš.
der Herr Zebaoth, On nam je Spasitelj,
und ist kein andrer Gott, silni izbavitelj.
das Feld muss er behalten. Pobjeda je Njegova!
Und wenn die Welt voll Teufel wär I da je svijet pun đavola
und wollt uns gar verschlingen, što žele nas proždrijeti,
so fürchten wir uns nicht so sehr, ne moramo se plašiti
es soll uns doch gelingen. jer Isus ga pobijedi.
Der Fürst dieser Welt, Knez tame bjesni sad,
wie sau’r er sich stellt, al’ nemojmo drhtat.
tut er uns doch nicht; Pretrpjet možemo
das macht, er ist gericht’: sve napasti i zlo,
ein Wörtlein kann ihn fällen. jer Božija Riječ ga slomi.
Das Wort sie sollen lassen stahn Riječ Božija čvrsto stoji uvijek,
und kein’ Dank dazu haben; ništa je neće slomit.
er ist bei uns wohl auf dem Plan Bog pruža nama Duha svog
mit seinem Geist und Gaben. i s Njim ćemo pobijedit.
Nehmen sie den Leib, Ma uzeli nam sve,
Gut, Ehr, Kind und Weib: dom, čast i rođake,
lass fahren dahin, nek tijelo unište.
sie haben’s kein’ Gewinn, Bog vječit ostaje
das Reich muss uns doch bleiben. i Njegovo carstvo svagda.
Luterova himna nije podjednako percepcirana od svih kršćana, u smislu identifikacije s njome kao što se svi muslimani podjednakim intenzitetom saživljavaju sa porukama, simbolima, melodijom i tekstom himne Taleal bedru alejna, iako nemaju u svemu identične stavove ni u pogledu političkog djelovanja niti čak određenih dogmatskih shvatanja, ali je ostavila dubok trag na kršćansku i evropsku stvarnost i postala simbol borbe protiv jednoumlja. Iako danas isključivo živi među protestantima kao obavezni dio njihovog molitvenika, u kriznim vremenima kršćanskog svijeta dobijala je na značaju, te je kao takvu možemo smatrati pretečom himni revolucionarnih i političkih pokreta, iz kojih nešto docnije proizilaze i nacionalne, državne himne.
* U sljedećem nastavku govorit ćemo o himni u revolucionarnim pokretima, njezinom statusu i značaju za iste, a također donijet ćemo osvrt na nekoliko najznačajnijih takvih tekstova, poput Marseljeze i Internacionale.
