Održana je Skupština grada Novog Pazara, ‘najelitniji’ izabranici našeg društva su iznosili svoje stavove, grad je zablistao, nemamo više smeća na ulicama, nemamo više smeća iza zgrada, na trotoarima trudnice prolaze slobodno, automobili su uredno parkirani, a ljudi iz dijaspore ne prolaze kolima dijelom obilježenim za pješake, struje ima, izgrađeni su novi vrtići i škole, đaka nema više po četiri u svakoj školskoj klupi. A, na čelu našeg grada stoji jedan super čovjek, kada govori riječ pismen dobije smisao, ako bi ga zamijenili sa portirom zgrade, ne bismo uočili razliku, dikcija perfektna, misao jasna, čovjek sa neznanjem. Tako je reče napravljena fasada škole, kad vidi, prošetam iza škole, nema, tamo neka deponija smeća, da bi se djeca malo igrala, pošto udžbenike iz engleskog jezika još uvijek nisu dobili, mogu otići iza škole i na deponiji učiti engleski jezik. Hmm, ko još koristi knjige, moraju se platiti, ali ne i dobiti. Taj superheroj reče da smo se uplašili mi obični smrtnici, mali pobunjenici, prijeteći tužbom i još ko zna čime, a ja ga opet pitam kako ćete nadoknaditi đacima ukradeno znanje?

Autorica: Elma Mavrić