Vrlo često imamo prilike slušati na dersovima o Ramazanu, neposredno prije a svakako i u toku samog mjeseca, kako se čovjek – musliman tokom posta ne treba ustezati samo od jela i pića, već da trebaju postiti i ostali organi tijela. Između ostalog, treba da se čuva i usteže i od manje neophodnog govora koji nije sam po sebi zabranjen ali može da poremeti, na neki način, mir ljudima koji se žele posvetiti ibadetu.

Mislim da ne postoje pojedinci koji svojim postupcima, riječima mogu više isprovocirati i uznemiriti javnost nego što su političari, čak i onda kada su u pravu, jer od njihovih stavova, postupaka vrlo često u dobroj mjeri ovisi stanje u društvu.

Od kako je počeo mjesec Ramazan bilo je mnogo tema, političkih kao i opće društvenih, koje su se sa pozicije jedine opozicione stranke, Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka, mogle tretirati na kritički način ali smo izbjegavali, iako to u politici nije uvijek produktivno, o njima javno govoriti zbog na početku navedenih stvari. Naprotiv, željeli smo vjerovati ma koliko to naivno izgledalo, da je stvarno tender problem zašto se “ne krpe rupe na novopazarskom asfaltu” dok nismo vidjeli da je većina rupa ostalo i nakon obezbjeđivanja novca za sanaciju istih.

Iako su predstavnici novopazarskog ogranka BDZ Sandžaka u toku mjeseca Ramazana obišli gotovo svaki dio našeg grada, na čemu im treba odati posebno priznanje, niti je toga bilo u javnosti niti su te svoje posjete predstavljali drugačije osim kao potvrdu da naša partija mora učiniti sve da joj se nikada ne desi, ono što je definitivno koštalo i SDA i SDP, da se odnarode, zato što su i najosjetljivije stvari kao što su: dženaze, hatare, obilazak bolesnika, humanitarnu pomoć, svadbe, teravije itd., koristili za sticanje jeftinih političkih poena prezentirajući ih javnosti kao “veliku brigu za narod”.

Informacija u ovom tekstu nekoga ko nije, ni kroz ideju niti realizaciju, učestvovao u ovom ramazanskom projektu Gradskog odbora BDZ Sandžaka nije ništa više od bratskog odavanja priznanja ljudima iz Odbora na svijesti o potrebi da u svakoj situaciji budu uz svoj narod i na raspolaganju za njegove potrebe.

Al Božje davanje, zadnjih desetak godina, ne postoji Ramazan da ga možemo okončati bez neke velike sekiracije koja nam se servira iz kuhinje dva vječita sandžačka političara. I, da nije bilo imenovanja Ane Brnabić za mandatarku nove Vlade Srbije mislim da bi vijest iz Novog Pazara o gašenju jedne institucije koja poslije Islamske zajednice ima najdužu traciju postojanja i djelovanja, mislim na FK Novi Pazar, bila za anale nacionalne kataklizme.

Srbija može sebi dopustiti luksuz prve gay premijerke, na kraju krajeva njihov problem, naš na nivou koliko odlučujemo o tome, ali ono što je ravno katastrofi i vrhunac bezobrazluka jeste ramazanski poklon nove/stare koalicije u vidu najava gašenja ili kako oni to popularno znaju definisati u prijedlogu skupštini Grada “likvidacija fudbalskog kluba Novi Pazar”. Odmah su ponudili i rješenje…. “osnivanje novog”.

Pa da…”Islamska zajednica je kao fudbalski klub…može ih imati više..”- rekao je svojevremeno Ugljanin. Pošto više nisu kadri sekirati naš narod u Ramazanu napadima na Islamsku zajednicu sada to rade napadima i uništavanjem drugih važnih institucija u našem gradu.

Svakako da ćemo se u narednom periodu baviti analizom situacije vezane za FK Novi Pazar, i mi ali i armija onih koji vole sport i naš klub. Mnogo je tu, u najmanju ruku, nepravilnosti u radu, da ne upotrebim mnogo teže kvalifikacije koje bi odslikale stvarno stanje. Ne želim, postim dok ovaj tekst pišem i to u 8.00h, sabahile, 16. 06. 2017. godine, dan nakon što je stiglo saopćenje uprave Kluba, i samo par dana nakon što je gradonačelnik Novog Pazara to najavio. Njegov šef, “veliki sportski radnik” šuti…

Ovaj tekst je krik zbog ljudi koji su svoje emocije, mladost, zdravlje, živote ostavili na tom terenu. Bilo kao navijači, igrači, sportski radnici…I sam sam devedesetih aktivno pratio čak i treninge kluba. Na njima je bilo više ljudi nego na utakmicama nekih prvoligaša u to vrijeme. I sad vi tim ljudima trebate da kažete “nema više”. E PA, BATO, neće moći…Neko će zato morati…odgovarati. Treba vi jednom Hasu Plojoviću koji je hrabro branio boje Novog Pazara, 1994. godine, boreći se za ulazak u Prvu ligu u Nikšiću, gdje je glavni protivnik nije bio tim Sutejeske, već “kontraverzni biznismen” Brano Mićunović, čije ime i danas u Crnoj Gori niko ne smije “osim po dobru” da spomene, kao i mnogim drugima sada kazati…nema veze…idemo iznova…

Ja očekujem da će ovo pitanje biti kap koja preliva čašu kada je u pitanju “politička kuga” koja mori Novi Pazar i Sandžak, te da kao što je Ugljanina koštao napad na Islamsku zajednicu od kojeg, i pored toga što je stalno na “infuzijama” ga ništa ne može politički oporaviti, i Ljajića i ovog prvog će zajedno “politički dokrajčiti” ovaj drzak bezobrazno bezobziran odnos prema FK Novi Pazar.

Ovo im ne smije proći…..jer ako prođe…onda nije samo do njih…

Član Predsjedništva BDZ Sandžaka

Dr. Admir Muratović

Podijeli