Poštovani predstavnici medija, dame i gospodo novinari, današnja konferencija za štampu zakazana je Poovodom posebne sjednice Bošnjačkog nacionalnog vijeća održane 27.10.2017. godine i stavova koje je Sulejman Ugljanin iznio na pressu 3.11. 2017. godine, odnosno jučer. Zbog svega što je Ugljanin izrekao na ovoj konferenciji, obaveza mi je da u svojstvu šefa Vijećničkog kluba „Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“ i narodnog poslanika Bošnjačke demokratske zajednice Sandžaka iznesem stav naše liste i svoj lični stav.

Vijećnici Liste “Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju” nisu prisustvovali posebnoj sjednici Bošnjačkog nacionalnog vijeća 27. 11. 2017. godine jer ne želimo više da učestvujemo u Ugaljninovom performansu zloupotrebe kako Vijeća kao institucije tako i događaja iz prošlosti. Ugljanin je BNV obesmislio na taj način što zakazuje i održava samo posebne, prigodne i svečane sjednice, dok redovnih sjednica gotovo i da nema.

Ugljanin nema ni legitmitet ni legalitet u ovom sazivu, i on na ovaj način upravlja vijećem već nekoliko godina. Legalitet nije dobio na izborima, jer su izbori od 2. novembra 2014. godine pokradeni. Podsjećamo da su tada kamere snimile kako na izbornom mjestu Koniče u Tutinu članovi izbrone komisije ubacuju hrpe listića u kutije. Na žalost, bez obzira na očigledne dokaze, tadašnja Republička izborna komisija na čelu sa predsjednikom Ivanom Šebekom prihvatila je to kao legalno i protivustavno dala Ugljaninu legalitet. Legitimitet je izgubio nakon što nikada nije održao nastavak Druge redovne sjednice Vijeća koja je prekinuta 4. 12. 2014. godine nakon izbacivanja medija i „mobilnih telefona“ sa zasijedanja i falsificiranja odluka kojim je izabrao organe Vijeća. Mi smo u dosadašnjem radu ovog saziva BNV, prema statistici, imali 70% posebnih, svečanih i prigodnih sjendica Vijeća u odnosu na 30% redovnih zasjedanja. Ko što rekosmo, na toj Drugoj sjednici BNV u decembru 2015. godine, Ugljanin je sa svojim Vijećnicima izglasao da se iz sale izbace mediji, a onda i mobilni telefoni, i time ušao u historiju, kako bi onemogućio transparentnost u radu ovog organa. Nedugo zatim je, mimo ustava i zakona, usvojio i Pravilnik prema kome se Vijećnicima Liste „Za Bošnjake, Sandžak i Mufitoju“ zabranjuje prisustvo u prostorijama Vijeća mimo sjednica. Na ovaj pravilnik smo se također žalili tadašnjoj nadležnoj ministrici Kori Udovički i njenom timu, ali su se oglušili i omogućili Ugljaninu da privatizira ovaj predstavnički organ Bošnjaka. Mi, kao izabrani vijećnici, prema tom  pravilniku, ne možemo ,kada imamo potrebu, boraviti u prostorijama Vijeća, a kamoli imati neku kancelariju za potrebe rada vijećnika, što bi bilo normalno i neophodno. Pored ovakvog činjeničnog stanja, mi smo, zarad interesa Bošnjaka koji su nam povjerili predstavnički mandat, nastojali da sudjelujemo makar na sjednicama Vijeća i utičemo na donošenje bitnih odluka. Međutim, svaki put kada naši Vijećnici pokrenu neku za Bošnjake posebno važnu temu iz ingerencija Vijeća, kao što je recimo obrazovanje na bosanskome jeziku, Ugljanin, kao predsjedavajući, kaže da nije spreman da razgovara na tu temu, da za to treba posebno i lično da se pripremi i slično. Dakle, svaka vrsta djelotvornog i konstruktivnog rada ovog organa je nemoguća, jer ga je Ugljanin uz blagoslov nadležnih organa pretvorio u privatno vlasništvo i koristi ga isključivo kao poligon za jačanje ličnih i partijskih interesa. A mi kao opozicija mu trebamo samo kada želi da nekako upakuje partikularne interese u opće. Iz svih pobrojanih razloga nismo učestvovli na ovoj sjednici Vijeća i odluke sa te sjendice nemaju ni stavrni legalitet niti legitimitet, pogotovu ako se sjetimo Konstituirajuće sjednice Vijeća, na kojoj je Ugljanin kazao da će se sve odluke donositi konsenzusom svih vijećnika. Sve spomenute odluke mogu se smatrati isključivo ličnim stavovima Suljemana Ugljanina i eventualno njegove partije Stranke demokratske akcije, ukoliko ih ista prihvata.

Što se tiče sadržaja Ugljaninove konferencije i stavova koje je iznio, ona zahtijeva više komentara i malo podrobniju analizu.

Osnovno je da se opet ponovlja situacija varijabilnosti i nedosljednosti u stavovima Ugljanina u prethodne tri decenije koliko je prisutan na političkoj sceni u Sandžaku. Oni se uglavnom mogu sažeti u sentenci da za njega prava Bošnjaka u Srbiji zavise od njegove vlastite pozicije, pa kada je na vlasti i ministar u Vladi Srbije, a ne kako on reče srpskoj vladi, prava Bošnjaka u Srbiji nikada nisu bolja, Sandžak nikad neće da se odcijepi; a kada to više nije onda niko ugroženiji od istih tih Bošnjaka i pod hitno treba otcijepiti Sandžak. Za ovu priliku iznijet ću samo par preciznih citata samog Ugljanina:

– U izjavi za RTS 1992. kaže: „Sandžaku pripada jedna totalna samostalnost. A na teritoriji Bosne nisu nikad te sprske oblasti bile pokrajine.

– Gostujući 2005. godine, dok je bio u savezništvu sa režimom Vojislava Koštunice, na TV Palma rekao je za teritorijalno uređenje sandžaka sljedeće „Ne da se izdvoji, nego nikad da se ne izdvoji. Po čemu da se izdvoji? Ako mi znamo da u Novom Pazaru postoje najstariji ili srpski ili pravoslavni spomenici. A vidimo neke, po meni, ako ne mogu da kažem nenormalne, bar neumesne izjave i teženje da se neko bori za neka otcjepljenja i osamostaljenja država, a idemo u Evropu koja nema granica.“

I tako na izmjenično, kad je u vlasti u Beogradu, prava Bošnjaka na vrhuncu i Sandžak nikad neće da se otcijepi, kada nije na vlasti onda smo mi ugrožena vrsta i podhitno da se Sandžak otcijepi i osamostali, da ovdje dođu plavi šljemovi, Ujedinjene nacije i tako dalje – punih trideset godina.

Naravno da istina nije ni u jednoj krajnosti, i zato mi kao zagovornici real-politike kažemo da ima problema, da su oni nasljeđe prethodne tri decenije i da ih moramo rješavati. Isto tako, moramo kazati da po određenim pitanjima ima više pomaka, a po nekim drugim manje, ali da je intencija da se svi problemi u međusobnom dijalogu Bošnjaka i državnih institucija Srbije rješavaju te da je to proces izlječenja koji nije ni lahak ni kratak.

Ostalo su nebuloze koje možda ne treba komentirati. Pitali su nas novinari šta mislimo o tome što je Ugljanin na ovoj sjednici kazao da bi, ako je potrebno, išao pješke do Beograd ili Evropske unije, da ukaže na nepravdu prema Bošnjacima. Odgovorili smo da je Ugljanin imao tri decenije na raspolaganju da obiđe pješke i cijeli svijet, ali nije prepješačio ni pola Novog Pazara, a kamoli Sandžaka. Na žalost, uvjerili smo se u prethodne tri decenije da ovakve nebuloze najviše štete Bošnjacima, te da su Bošnjake već dva puta skupo koštali slični Ugljaninovi istupi.

Podsjetit ću Vas na 1992. godinu. Tada je na osnivačkoj skupštini SDA Sandžaka na Gradskome stadionu u Novome Pazaru Ugljanin također izrekao zapaljive riječi i kazao sljedeće: „Zadnji ću ja otić sa ovih prostora, ako se bude išlo. Al  ja vam kažem – nećmo ić! Ovo će biti ili zemlja Sandžaka ili zemlja šehida. Ja vam kažem!” To je vrijeme u kom se i održao referendum o statusu Sandžaka. Dio ove rečenice jeste istinit, Sanžak je postao prostor prebijenih, ojađenih, šikaniranih pa i ubijenih Bošnjaka i šehida. Samo što je Ugljanin prvi pobjegao za Tursku i ostavio narod koji mu je tada povjerovao i to ga je skupo koštalo, možda najskuplje u novijoj historiji.

1999. godine, u drugom odsutnom trenutku za Bošnjake Sandžaka tokom rata na Kosovu, Sulejman UIgljanin je također među prvima pobjegao iz Sandžaka za Sarajevo i ostavio narod na cjedilu.

Poučeni ovim događajima koje su platili vlastitom kožom, Bošnjaci više nikada neće nasjesti na jeftinu partikularnu Ugljaninovu zloupotrebu njihovih osjećanja i realnih potreba. Ugljanin nema ni moralnog ni političkog prava da više ikada na ovaj način pokušava nahuškati Bošnjake na bilo kakav neralni potez. On ne može govoriti o referendum o statusu Sandžaka iz 1992., već samo o referendumu za Ustav Republike Srbije iz 2006. godine, koji je Bošnjacima uskratio neka od suštinskih prava. Podsjetit ću da je referendum za tzv. Koštuničin ustav iz oktobra 2006. godine, koji Srbiju definira kao zemlju Srba i svih drugih koji u njoj žive, uspio isključivo zahvaljući Sulejmanu Ugljanjinu, tadašnjem gradonačelniku Novog Pazara, koji je falsificirao rezultate. Večernje Novosti prenose njegovu izjavu od 19. Oktobra 2006. godine u kojoj kaže: “Obucite se lijepo i svečano, veseli, složni i raspoloženi izađite na referendum i svoj glas dajte za novi ustav Srbije.” Također Ugljanin je posljednji bošnjački poltičar koji bi mogao govoriti o četnicima, jer su njegovi narodni poslanici u Skupštini Srbije 22. 12. 2004. godine bili jezičak na vagi, i njihovim glasovima su usovjene Izmjene zakona o pravima boraca, vojnih invalida i članova njihovih porodica kojima su statusno izjednačeni partizani i četnici. Kao što je isto tako njihovim glasovima usovjen i Zakon o regionlanom razvoju 2009. godine kada je Sandžak ostao bez statističkog regiona, a njegovo općine izdijeljene na različite okruge.

Dakle, Ugljanin je u prethodnom periodu pokazao da kada je imao priliku nešto uraditi za Bošnjake i Sandžak, izboriti se za njihov status i prava, to nije učinio, i zato se danas pokušava huškačkom politikom iznova nametnuti biračima, jer u zalasku karijere nema šta da izgubi.

Za razliku od ovakvih stavova, mi se zalažemo za Sandžak kao modernu evropsku prekograničnu regiju koja spaja kulture, narode, prostore, ekonomije i države poštujući teritorijalni integritet država Srbije i Crne Gore. Takav Sandžak bi bio stub mira, bezbjednosti i stabilnosti regiona. I to je realno rješenje koje dosljedno zagovaramo godinama i za koje očekujemo da će se u budućnosti ostvariti na dobrobit i Sandžaka, i Srbije i Crne Gore, odnosno Bošnjaka, Srba, Crnogoraca, Albanaca i svih ostalih naroda na ovom našem zajedničkom prostoru koji stoljećima dijelimo i u dobru i u zlu.

Što se tiče Ugljaninovih stavova iznijetih na koferenciji za medije, o reviziji akcionog plana za poglavlja 23 i 24, smatramo da se neke stvari moraju poboljšati, ali ne na način koji on to predlaže. Zahtjevi koje Ugljanin stavlja pred državne organe unaprijed su osuđeni na propast, i on to zna, i postavio ih je jer zna da će u startu kao nerealni i neosnovani biti odbijeni. Njemu u suštini i nije potrebno njihovo usvajanje, jer mu je cilj da se nađe u centru pažnje i pozicionira pred posotjeće izbore bilo još uvijek neizvjesne vanredne parlamentrane bilo sasvim izvjesne za Bošnjačko nacionalno vijeće 2018. godine. Obzirom da se njegova partija utopila u SDP Rasim Ljajića i da su, prema njihovom zajedničkom priznanju, sada jedna opcija i koalacija koja će trajati do Kijametskog dana, a zbog sve jače podrške birača BDZ-u i našem lideru narodnom poslaniku muftiji dr. Muameru Zukorliću zbog dostojnog i dostojanstvenog predstavljanja Bošnjaka i ostvarivanja njihovih prava, Ugljanin ovim pokušava da izgradi kakav takav poseban poltički identitet, bez obizra što je on katastrofalan, nerealan i poguban. On na to ima pravo. Ali, nema pravo da to radi u ime i za račun Bošnjaka, koji od takve politike mogu imati samo štetu i zato ih i odbacuju.

Nekoliko detalja je vrlo interesantno. Kao osnovu za svoj poziv Ugljanin uzima međunardone konferencije u Hagu, Londonu i Ženevi, i zahtjeva da se prema odlukama tih konferencija iz Sandžaka isele srbijanska policija, sudovi, vojska, tajne službe i dr. Samo na osnovu ovoga možemo vidjeti kako su ovi zahtjevi, i kada bismo ih smtrali ozbiljnim, unaprijed osuđeni na propast. Naime, te konferencije su podrazumjevali cjelovitost Sandžaka, dakle i njegov sjeverni srbijanski i južni crnogorski dio. Premo ovome, Ugljanin traži od srbijanske policije, vojske, sudstva i drugih organa da pod hitno napuste i južni Sandžak, odnosno teritoriju države Crne Gore. Pa, uvažene gospodo, prema ovome, polovini njegovih zahtjeva je već udovoljeno, jer od razdruženja država Srbije i Crne Gore srbijanskih organa tamo nema i oni bi, da ih tamo ima, i zaista bili strano tijelo. Ali ih odavno nema.

Nadalje, Ugljanin traži hitno formiranje organa Sandžaka. Ne definira kojih, kakvih? Da je ozbiljno mislio da će doći do toga, sigurno bi to pitanje definirao do najmanjeg detalja.

Zatim, Ugljanin traži da se Sandžak uključi oko razgraničenja sa Bosnom, i napominje da isto tako treba da se razgraniči i sa Srbijom i sa Crnom Gorom. Ne vjerujem da Ugljanin zaboravlja da se Sandžak nalazi na četveromođi. Zašto ne spominje i razgraničenje sa Kosovom, obzirom da nema dileme da ako zagovara odcjepljenje Sandžaka isto tako kao što je i devedesetih govorio poštuje i Kosovo. I još jedna interesantna stvar, neposredno prije ovog preformansa i posebne sjednice Vijeća, Ugljanin se vratio iz službene posjete kosovskim institucijama, gdje se susreo sa najznačajnijim alabnskim političkim predstavnicima. U nekoliko navrata, Ugljanin spominje Albance, Kosovo, pa čak odustaje od traženja uvođenja plavih šljemova i dolaska UN u Sandžak već umjesto njih zahtjeva uvođenje evropskih snaga bezbjednosti, evropskih sudskih organa i tako dalje, da li zato što nam je Euleks jako blizu? Prema našem mišljenju, ovo je možda najopasniji scenarij, i moguće je da Ugljanin ovim želi da Bošnjake stavi između Srba i Albanaca i u Sandžak uvede kosvski problem. Bošnjaci poštuju i Srbe i Albance i ni na koji način se neće miješati u njihov međusobni dijalog, osim ukoliko bude potrebno da u duhu politike pomirenja pomognu njihovom zbližavanju i boljem razumijevanju. Svaki drugi vid guranja Bošnjaka na ovu ili onu stranu same Bošnjake vodi u neizvjesnost.

Na koncu, čuli smo jučer najgnusnije uvrede koje je gospodin Ugljanin izrekao na račun izabranih predstavnika, vijećnika i narodnih poslanika, funkcionera i preko 33.000 birača. Mi nećemo odgovarati istom mjerom. Ni jednu jednu ružnu i tešku riječ nećemo reći ni za jednog niti izabranog predstavnika niti funkcionera a pogotovu ne člana, aktivistu i simpatizera SDA stranke. Samo ćemo razastirati argumente i činjenice, kao što sada činimo.

Također Ugljanin je najstrašnije uvrijedio više hiljada Bošnjaka i građana Sandžaka da su izdajnici, pijuni šafista i četnika. Ovo mu ne smije preći ne kažnjeno, i najmanje što bi SDA stranka morala da uradi jeste da se javno ogradi od ovog stava i izvini svim ljudima u ovim inistiucijama od koji većina časno i pošteno obavlja svoj posao. Vjerujemo da je ovo samo Ugljaninov stav i da nema veze ni sa većinom vijećnika SDA u Bošnjačkom nacionlalnom vijeću niti sa većinom funkcoinera ove partije, a pogotovu ne sa simpatizerima i biračima.

U Novom Pazaru, 4.11. 2017. godine

Šef Vijećničkog kluba
Liste „Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“
u Bošnjačkom Nacionalnom Vijeću

Narodni poslanik dr. Jahja Fehratović

Podijeli