
BDZ Akademijom obilježila Dan Sandžaka
21. Novembra 2017.
Fehratović i Džanković o problemima u FK Novi Pazar
29. Novembra 2017.Piše: Dr. Misala Pramenković, potpredsjednica BDZS-a
Savremeni čovjek se danas susreće sa brojnim izazovima ali i problemima, koje je nekada teško adekvatno definirati a samim tim i doći do njihovog rješenja. Činjenica je da je na naučnom, tehnološkom i ekonomskom planu čovječanstvo dosta napredovalo ali je sa druge strane sve više nezadovoljstva, pesimizma i dezorjentiranosti prisutno među ljudima. Jedan od glavnih razloga je to što su duhovnost, etika i moral potisnuti toliko da ih skoro ne možemo osjetiti. Čovjek je pokušao na neki način da se „oslobodi“ duhovnih vrijednosti ali je neočekivano zarobio sebe u kandžama materije. Ovu gorku istinu i tužnu realnost prepoznajemo kako na globalnom tako i na lokalnom nivou. Ona se najočitije prepoznaje kod omladine u njihovom ponašanju, nepoštivanju roditelja, učitelja, starijih odnosno autoriteta uopće. Iako je kod djece najlakše prepoznati ove negativnosti, ipak su stariji odgovorni za takvo stanje. Ono što naša omladina radi direktno je produkt djelovanja starijih. Dijete se rodi u porodici, društvu u kome su moralno-etičke vrijednosti ugušene. To isto dijete je odrastalo, gledalo, slušalo o tome da su novac i funkcija poput čarobnog štapića kojim možete ostvariti sve što vam na um padne. To dijete je shvatilo da biti političar znači voditi računa samo o ličnom interesu jer čim se dođe na vlast zaboravi se za narod. Tom djetetu roditelji otvaraju kockarnice, kladionice i čine dostupnim drogu i druge poroke trujući njega i njegovo društvo. Zbog takvog djelovanja starijih to dijete je u konačnici primorano napustiti svoj grad, svoju razorenu čaršiju a prigrliti tuđu zemlju, kulturu i običaje. Zar se nakon svega roditelji imaju prava pitati šta nam je sa omladinom?! Zaboravljamo da sve što radimo i dobro i loše biva predstavljeno kroz ponašanje naše djece. Nije moguće podmetati i raspirivati požar u zgradi u kojoj živimo, nadajući se da ću se ja i moja porodica skloniti u jednoj sobi i biti bezbjedni. Ne smijemo se stidjeti svoje vjere, kulture i tradicije, odreći se ovih vrijednosti znači odreći se sebe, jer se progres zapravo dešava u kompromisu tradicije i modernosti.