Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić u svom obraćanju u Parlamentu Srbije reagovao je na napade na Palestince u kompleksu Al-Akse džamije u Jerusalemu. Akademik Zukorlić kazao da nas slike nasilja koje smo imali prilike vidjeti ne mogu ostaviti mirnim i reći da nas se ne tiče.

– Kao pripadnik ljudskog roda koji želi ostati dosljedan elementarnim vrijednostima humanosti, ne mogu biti slijep, a ni imun pored onog što se dešava ovih dana u svetom gradu Jerusalimu. Nasilje koje je eskaliralo nad ljudima, zato što pripadaju drugoj vjeri, drugoj naciji. Posebno nasilje koje ne preza ni od skrnavljenja svetih prostora i same džamije, ne mogu nas ostaviti mirnim i ne možemo okrenuti glavu i reći da nas se ne tiče. Naravno da mi male zajednice imamo dovoljno svojih pitanja i problema i da bi nam bilo najlakše da kažemo to što se dešava nekoliko hiljada kilometara, me se ne tiče. Ne može se ne ticati nasilje i zločin bilo koje vrste. Odnos prema nasilju i zločinu nije pitanje odnosa prema „tima tamo“ ili „onima onamo“. To je odnos prema sebi u punoj dubini ljudskosti. Posebno, kada imamo u obzir da se nalazimo u posljednjim danima svetom muslimanskog mjeseca Ramazana, posta i strpljivosti, ali eto nažalost imamo prilike gledati kako ljudi padaju mrtvi, kako plamen tog nasilja ne štedi ni džamije, ni hramove, ni druge dijelove tog svetog mjesta. Jerusalim na staro-hebrejskom Jerošlim, znači grad mira, a na arapskom značenje ovog grada je sveti. Vidite koju dubinu i ljepotu imaju značenja ove riječi i na hebrejskom i na arapskom jeziku. Grad mira, sveti grad ili sveti grad mira, to je sveti grad i sveto mjesto muslimana, hrišćana i jevreja. Nažalost, svjedoci smo da u ovom trenutku pod raznim političkim i drugim motivima, ta svetost je prognana, ona je gurnuta po strani. Sveta mjesta ne smiju biti predmetom vojske i politike. Sveta mjesta treba da ostanu sveta. Zato kada jedan takav grad od historijskog i duhovnog značaja postane predmetom teritorije za koju se bore određeni faktori ili određeni narodi, onda se gubi svaki osjećaj svetosti.

Akademik Zukorlić kazao da ga srce boli i kao čovjeka i kao muslimana što ljudska civilizacija u 21.stoljeću nema snage da za ovo guruće historijsko pitanje pronađe rješenje.

– To ne znači da rješenje ne postoji. Uvijek kada postoji volje i snage pogotovo ključnih faktora, faktora moći, kada postoji volja i iskrena namjera uvijek i postoji rješenje. Da je sreće da imamo snage kao tri velike svjetske monoteističke religije, da ovom gradu damo mjesto koje mu pripada, da bude sveti grad mira sve tri religije, a nipošto grad rata i nasilja, plamena i ubijanja. Sve dok se to ne desi, dok Jerusalim ne dobije to mjesto, onda će to biti rana na kojoj će da curi ne samo ona svakodnevna krv ljudske civilizacije nasilja koje gledamo i na drugim destinacijama, već zapravo će to biti potvrda kraha humanosti, ali i duha ljudske civilizacije i kulture, ali prije svega i ove tri svjetske monoteističke religije. To pitanje, nažalost, jeste lokalno pitanje, pitanje moći, političko pitanje, uticaja i teritorije, ali svetost ovoga grada bi trebala da okupi snagu i energiju, a prije svega svijest da ovaj grad bude nešto drugo. Ovaj grad to zaslužuje. On je jedina tačka čiju svetost priznaju sve tri monotestičke religije. Zato Jerusalim zaslužuje da bude prestonica svijeta, kulturna i duhovna prestonica svijeta. Da se izdigne iznad partikularnih, interesnih, teritorijalnih, političkih, vojnih i drugih interesa i projekcija. Možda će neko kazati šta mi iz jedne mali muslimanske zajednice iz tako ne velike države kao što je Srbija, šta ima da poručujemo svim tim svjetskim silama, kao i silama lokalnim i regionalnim koje se bave ovim pitanjem. Da, ima da poručujemo. Ne poručujemo zbog njih, poručujemo zbog sebe i da pokažemo kojoj svijesti i orijentaciji pripadamo i kakve vrijednosti baštinimo. Mi kao političari ne bi trebalo da se u potpunosti lišimo vrijednosti savjesti, vrijednosti osjećaja, vrijednosti etičke pripadnosti, drugim riječima ljudskosti. Ono što danas jeste jedan od velikih nedostataka u politici jeste zapravo ta dominacija pragmatičnog interesa i bezdušnost političara. Zato je potrebno da je što više onih koji će progovoriti prinicip.

Akademik Zukorlić je na početku obraćanja Bošnjacima čestitao 11. maj – Dan bošnjačke nacionalne zastave. Kazao da dogod bošnjački politički faktori ne budu imali svijesti da budu na istoj strani po najznačajnijim pitanjima kasnit će se u rješavanju brojnih pitanja.

– Svi Bošnjacima koji žive u ovoj zemlji i dijaspori čestitam ovaj dan sa željom da ga provedu u punom raspoloženju, zdravlju i dobru. Ovo je prilika da podsjetimo da pripadnici bošnjačkog naroda u Republici Srbiji opredeljeni da budu puni integrativni faktor ove zemlje, da žive u njoj kao ravnopravni građani ove zemlje koju će doživljavati domovinom, izvršavati svoje obaveze prema ovoj zemlji, a isto tako uživati u svim pravima koja im garantuju Ustav i zakon. Bošnjačka nacionalna zajednica je prošla mukotrpan put zbog brojnih historijskih i drugih tereta, ali evo nas danas ovdje gdje bošnjačka zajednica u Narodnoj skupštini ima svojih devet narodnih poslanika, što potvrđuje značajan napredak u pogledu političkog statusa i u pogledu mogućnosti da Bošnjaci u ovoj zemlji izraze svoj politički stav i volju. Jako puno toga se učinilo u dijalogu sa predstavnicima vlasti, nastavljamo sa tim dijalogom kako bi bošnjačka zajednica kao i sve druge manjinske zajednice, ali i kao svi građani imali taj pozitivni osjećaj pripadnosti zemlji, naciji, narodu kako bi u punom kapacitetu bili konstruktivan faktor u ovoj zemlji. Svjesni smo da jedan značajan dio problema se rješava od strane države, ali isto tako druga polovina tih pitanja i problema će se rješavati u duhu našeg kvaliteta. Učinili smo puno, može još puno više, ali dokle god bošnjački politički faktori ne budu imali svijesti i snage da budu na istoj strani, da po najznačajnijim pitanjima budu zajedno, kasnit ćemo u rješavanju brojnih problema. Mi poslanici Stranke pravde i pomirenja zalagat ćemo se i unutarbošnjačko jedinstvo, unutarbošnjački dijalog i pomirenje, ali isto tako i za pomirenje, povjerenje, dijalog i međusobnu saradnju svih naroda i nacionalnih zajednica u ovoj zemlji.

Podijeli