Poslanici Skupštine Srbije nastavili su danas rad razmatranjem Prijedloga odluke o davanju saglasnosti na finansijski plan Komisije za hartije od vrijednosti za 2021. godinu i izvještaju o radu Regulatorne agencije za elektronske komunikacije i poštanske usluge za 2019. Narodni poslanik i predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić ukazao na problem obimnosti administracije, kazavši da administracija nastoji postati glavna elita u zemlji.

– Uvijek birokratija pretenduje da bude najznačajniji faktor u jednom društvu. Ono društvo koje uspje da birokratiju zadrži u njenoj ulozi, a uloga birokratije je servis građanima preko servisiranja određenih sektora u samoj državi. Ono društvo koje uspje zadržati birokratiju u toj ulozi, da ona ostane na nivou servisa, a da dokaže svoj kvalitet kroz efikasnost sa jedne strane i sa druge strane kroz adekvatnu obimnost tj. da ne bude glomaznija nego što je potrebno, to društvo je uspjelo. Mi ova pitanja treba vrlo otvoreno i transparentno da sebi postavljamo i analizirajući rad određenih ili svih agencija, nadležnih tijela i administracije općenito, potrebno je da pratimo upravo pokazatelje koji će nam potvrditi da li je administracija u njenoj stvarnoj i definiranoj ulozi ili ona prekoračuje tu ulogu. Prekoračenje uloge administracije jeste kada ona postane svrha sama sebi. Ukoliko u jednom društvu imamo naglašenu želju građana da se zapošljavaju u državnoj administraciji, to nije dobar pokazatelj. Nažalost, mi i dalje i u sektorima gdje su plate jako male, imamo težnju građana da se zaposle u državnoj administraciji. Pitanje je zašto? Zašto neko želi da se zaposli u državnoj administraciji, a plate su male? Dakle, to ukazuje na to da nama možda prijeti opasnost ili možda ne još, ali na to treba ukazati, da zapravo administracija nastoji postati glavna elita u zemlji. U svakom društvu u kome je administracija postala ključna elita, to društvo može da klizne u određeni totalitarizam. Administracija ne može biti elita. Intelektualna zajednica treba da bude elita jednog društva, i ona je ta koja treba da bude na površini i da kreira pravac kretanja jednog društva.

Akademik Zukorlić se osvrnuo i na izvještaj Regulatorne agencije za elektronske komunikacije (RATEL).

– Čuli smo u obrazloženju da RATEL čini maksimum i da uspjeva da osigura bezbijednost korišćenja elektronske komunikacije. Vjerujem da je to tako u pogledu težnje, pa možda i u pogledu realnih mogućnosti, ali nisam siguran da je baš tako u pogledu onoga što bi trebalo da bude konačno postignuće i to u raznim pravcima same bezbijednosti, odnosno sigurnosti građana, bilo da je u pitanju moguća zloupotreba elektronske komunikacije. Ukoliko imamo pojavu da je u ovoj zemlji moguće prisluškivati predsjednika države, nisam baš siguran da smo postigli najveći stepen sigurnosti, odnosno bezbjednosti od zloupotrebe elektronske komunikacije.

On se posebno osvrnuo na pitanje bezbijednosti opreme koja se instalira na javnim površinama. Uputio o utjecaju predajnika na zdravlje ljudi.

– Pokušavao sam da dođem do pune informacije o štetnosti predajnika elektronske komunikacije koji se danas sve više instaliraju na zgradama. Vi ne možete doći do pune informacije. Vi dobijete odgovor u dva do tri reda da je to bezbijedno. Od koga dobijete? Pa dobijete od interesne strane, od onog kome je stalo da instalira taj predajnik na zgradu ili na neku ustanovu gdje imamo masovno prisustvo građana. Ne može to proći tek tako, ne može nama biti validna informacija interesne strane, one kojoj je stalo da instalira taj predajnik. Da da, to je sve sigurno, imamo mi neke papire pa nek ti pokažu kako je to sigurno. Kao laik, evo zabodite obični stub i instalirajte običnu satelitsku antenu, one kućne kojih sada sve manje ima, a nekada smo ih imali, zabodite na travu, u to sam se lično uvjerio, posle izvjesnog vremena dobit ćete određeni krug oko te satelitske antene i trava se osušila. Što se osušila? Bio joj dosadan program koji emituje, je li tako? I sada treba potpuno da isključite razum i da kažete ne, ne, i prema onoj anegdoti, papir je u pravu. Ne možemo se tako ponašati. Mi moramo sa nivoa vlasti, sa nivoa nadležnih agencija, stručnih instituta, mi moramo imati punu opremljenost informacija. Naučnom informacijom do kraja, pa tamo gdje ne postoje zaista rizici, onda da svi stanemo na tu stranu i da pokažemo argumente, da iznesemo informacije i da kažemo ne ljudi to nije štetno. Ali da to urade i nadležna tijela i stručne institucije, a ne da prepustimo to interesnim ljudima koji pričaju priče i koji nađu neke svoje partnere po zgradama, menadžere kućnih savjeta. Sa njima naprave dogovor, malo para u džep i onda instaliraj po zgradama. Koliko god je to štetno,  možda je jednak štetna konfuzija i neznanje koje građani imaju i sve ono što proizilazi od psiholoških i psihičkih deformacija u pogledu neznanja konfuzije i razvijanja raznih teorija i ne povjerenja koje se u tom slučaju širi među građanima.

Akademik Zukorlić se osvrnuo na pitanje zloupotrebe Javnog servisa (RTS). Kazao da manjinske stranke gotovo nemaju pristup RTS-u.

– Mi se ne smijemo pomiriti, prije svega kao narodni poslanici, i ne smijemo pristati na tabu teme, ne možemo dopustiti da se RTS kao Javni servis proglašava “panda medvedom”, zaštićenom vrstom koja može da radi šta hoće. Smisao Javnog servisa je da bude servis svih građana, da služi građanima. Ne mogu oni da budu neka inkvizicijska kategorija koja određuje koje stranke su poželjne na tom servisu, a koje ne. Dakle, ne mogu oni kroz emisiju “Reč na reč” da određuju koje su to stranke validne, a koje nisu. Njih ne zanima da li su te stranke parlamentarne ili ne. Oni su za nekoliko sjednica i nekoliko sesija odredili nekoliko gostiju koje pozivaju, a ostali kao da ne postoje. Pri tom su isključili nekoliko parlamentarnih stranaka koje ne pozivaju nikako jer su im očigledno nepodobne, a u okviru toga potpuno su isključene manjinske stranke koje ovdje u Parlamentu prema zadnjem popisu oko 1/3 građana. Dakle, manjinske stranke nemaju pristup RTS-u ili ga imaju selektivno. To je neprihvatiljivo i mi ne možemo dopustiti da se gospoda u rukovodstvu RTS-a tako ponaša i da misle da oni mogu odlučivati ko je podoban, a ko je nepodoban.

On je upozorio da će pozvati građane da prestanu sa plaćanjem preplate ako RTS nastavi sa drskim i diskriminatorskim odnosom.

– Nažalost, ja sam ranije bio u prilici da javno pozivam da se ne plaća preplata RTS-u, na ivici sam da to opet uradim. Ukoliko ovako nastave, bez obzira što je u pitanju Zakon, gospodo kada onemogućite i nametnete jedno bezakonje, znajte da će se pojaviti drugo bezakonje. Ovo je nezakonito ponašanje RTS-a, i oni ne mogu biti zakonito finansirani, a nezakonito se ponašati. Oni se moraju sa tim suočiti. Ovo je posljednje upozorenje, ali sigurno ukoliko ovako nastave ne samo pitanje finansiranja, već ćemo upotrebiti i druga pravna sredstva da se toj oligarhiji stane na kraj. To je jedna medijska oligarhija koja ima odnos sa društvom samo da uzme pare, posle toga nikakva odgovornost, nikakva zakonitost, a da ne govorim o etičkim i novinarskim kodeksima. Ovo je nešto o čemu još govoriti i o čemu ćemo zasigurno insistirati. Ovakva drskost, ovakav odnos prema jednom velikom broju građana i njihovih političkih predstavnika nije se dešavao ni u nekim totalitarnim sistemima, a oni su eto tako sebi dali za pravo da se tako ponašaju, prosto može im se. E ne može im se! Pokazat ćemo da im se ne može! Oni jesu servis, treba da imaju određenu samostalnost, ali isto tako samostalnost koja je određena zakonima, etičkim i novinarskim kodeksima i koja poštuje određene ljudske i civilizacijske principe.

Podijeli