Poslanici Skupštine Srbije nastavili su danas rad raspravom o pojedinostima na set zakona iz oblasti obrazovanja. Predsjednik Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo akademik Muamer Zukorlić kazao da je Odbor preko četiri sata raspravljao o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju. On je kazao da je Odbor podnio amandman na član 20. zakona kojim se reguliše pitanje učestvovanja u organima visokoškolske ustanove onih nastavnika koji su stariji od 65 godina, a kojima je produžen radni odnos.

Akademik Zukorlić smatra da je jedan od problema daljeg procesa reforme visokog obrazovanja koncentracija ogromne moći kod određenih pojedinaca koji zakonske norme i propuste koriste da prelaze iz jedne forme svoje pozicije u drugu sa ciljem zadržavanja moći upravljanja.

– Mi, recimo, u Novom Pazaru na Državnom univerzitetu smo imali taj slučaj gdje je čovjek, koji je od samog osnivanja bio rektor, kada to više nije mogao biti ovim manipulacijama o kojima govorim, on je izmislio poziciju direktora univerziteta i to još prije nego li su uvedeni menadžeri. To je bio njegov izum – direktor univerziteta i on je na ovu riječ ili pojam “rektor” dodao “di” i postao direktor koji diriguje rektor i tako bio nadrektor i dan danas je na toj funkciji i on je tako potrošio već jednog rektora u dva mandata i sada smo konačno stali u kraj uz pomoć inspekcija koje su tamo poslate i toj kategoriji i onda se traži i treća mogućno. Treća mogućnost je da jedan od njih bude predsjednik Savjeta univerziteta pa da opet bude na poziciji nadrektora i onda opet da se vladi doživotno i ne znam dokle više sa visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač država, čiji je osnivač Vlada, to stalno zaboravljamo, a tih kategorije se sjete samo onda kada treba da uzmu pare, tada ih se sjete i to je jedina relacija koju oni priznaju sa državom, priznaju sa vladom, sve ostalo je na relaciji zloupotreba, manipulativnog vladanja kojima su oni jako vični, nažalost u ranim strukturama i u ministarstvu i nekim drugim tijelima oni su imali svoje ortake koji su ih pomagali pa su jedni drugima loptu nabacivali i jednostavno to traje i sada je Vlada to primjetila, odnosno resorno ministarstvo i predložili su ovu odluku kojom se tome staje u kraj. Ono što je bila argumentacija drugoga mišljenja jeste da nije logično da jedan profesor koji ima određeni ugled, jednu težinu, spada u eminentne profesore kojemu se produžava mogućnost rada u nastavno-naučnom procesu, ali da ne može da bude član nastavno-naučnog vijeća i to jeste bilo osnovano i mi smo na kraju imali sluha nakon sve te rasprave i zapravo na temelju tog razumijevanja i te različitosti u stavovima je došlo i do ovog odborskog amandmana što znači da smo uvažili argumente koje su nam predložili da nije normalno da neko bude predavač, a da ne može biti predavač nastavno-naučnog vijeća. Prema ovome amandmanu Odbora može biti član svih stručnih i naučnih tijela univerziteta, može biti član nastavno-naučnog vijeća, raznih komisija, što je logično. Šta ne može biti po ovom amandmanu koji je prihvaćen i za koji se nadam da će dobiti podršku Narodne skupštine? Ne može biti član organa ili organ upravljanja ili poslovođenja. To je suština. Time se stavlja tačka na njihova oligarhijska ili personalna vladanja koja traju decenijama. I to je ono na kraju oko čega smo, poslije tolike rasprave, postigli konsenzus. Hoću da znate da smo na kraju sve odluke usvojili jednoglasno. Jučerašnje zasijedanje Odbora svakako jeste jedno od legendarnih, ni na koji način ne vidim da ono u sebi ima nekih negativnosti, već je jedno drugačije iskustvo – da je moguće i u ovakvoj vladajućoj većini sa ovolikom većinom jedne stranke i sa ovoliko partnera koji su u ovoj vladajućoj većini, da je moguće imati stavove različitih mišljenja, ali na kraju kapacitet dogovaranja. To je, po meni, novi kvalitet i ja bih preporučio i drugim odborima da nauče od nas da rade više od 10 ili 20 minuta. Naravno da nije lahko, mi smo preskočili ručak i sva osvježenja koja smo ranije bili isplanirali, tako da smo morali derogiramo i usklađujemo poslije sve to što smo planirali, ali ja sam izašao ponosan sa tog odbora i veoma zadovoljan, mislim i predstavnici ministarstva, tako da smo došli do rješenja koja trebaju. Mislim da je to ono što nam treba. Dakle, treba nam da imamo punu slobodu iznošenja svog mišljenja, jer smo mi na ovaj način došli do kvaliteta.

Akademik Zukorlić ističe da česta potreba promjene Zakona o visokom obrazovanju govori kako je visoko obrazovanje živa i nedefinisana materija za naše uslove i okolnosti.

– Naš proces nalaženja nas samih u obrazovanju nije završen. Problema je jako puno, ali ono što želim istaći da je ovim zakonskim rješenjima napravljen još jedan veoma važan iskorak. Nismo sve završili, nismo sve okončali. Moramo pristupiti rješavanju visokoškolskih ustanova drugih crkava i vjerskih zajednica u operativnom smislu. Oni nisu obuhvaćeni operativno kroz implementaciju ovog zakona kako bi bili u poziciji jednakih prava i mogućnosti koje su im garantovane i Ustavom i zakonima.

Zukorlić  najavio da će se pred narodnim poslanici uskoro naći još dvije bitne teme u visokom obrazovanju.

– Još nas čeka da pronađemo mjeru odnosa privatnih i državnih univerziteta. To još nismo riješili kako treba. To je jedan eksperiment koji traje predugo. Dozvolili smo i načelno imamo stavove jednakih mogućnosti, međutim svi znamo da to nisu jednake mogućnosti. Dakle, državni i nedržavni univerziteti nemaju jednake mogućnosti. Ideja o postojanju svih tih univerziteta je ideja o slobodnom tržištu znanja, međutim slobodno tržište znanja bi trebalo da bude zaštićeno antimonopolskim zakonima, jer da biste imali slobodno tržište znanja ne može imati privilegovane na tom tržištu. Mi danas kada su u pitanju državni univerziteti pored one objektivne prednosti što su ranije nastali, postoji i ono što nije objektivna prednost, što je neka vrsta nelojalne konkurencije, a to je pitanje finansiranja. Dakle, imate na tržištu one koji su subvencionirani i oni koji to nisu. Kakvo je to tržište? A onda se optuže privatni univerziteti da oni nisu kvalitetni, da nisu uspjeli da izrastu… Naravno, izdvajam tu privatne univerzitete koji stvarno imaju ambiciju da budu pravi, profesionalni, elitni među kojima su većina tih univerziteta od onih koji su mešetarski, koji su sebe definisali kao tezge za razne oblike plasmana diploma. To je jedan problem sa kojim sa moramo suočavati, pogotovo što je to ustavno problematično. Vi imate djecu koja studiraju na nedržavnim univerzitetima, ona su na neki način diskriminisana, ona nemaju mogućnost da budu budžetski finansirana, da imaju stipendije, a njihovi roditelji jednako plaćaju poreze. Još jedna tema jeste pitanje sukoba interesa. Vi znate da je stav većine državnih univerziteta prema privatnim univerzitetima  da ne dozvoljavaju da njihovi radnici radne na privatnim univerzitetima što dovodi privatne univerzitete u neprijatan položaj. Sa druge strane imamo zakon je omogućio da uglavnom u svim recenzentskim komisijama, u članstvu komisije za akreditaciju sjede profesori državnih univerziteta. Profesori državnih univerziteta daju recenzije i donose sudbinske odnose o nedržavnim univerzitetima. To je problematično sa aspekta Ustava, to je problematično sa aspekta sukoba interesa. Ovo su dvije velike teme koje ćemo otvoriti nekom drugom prilikom.

Podijeli