Poslanici Skupštine Srbije počeli su raspravu o Prijedlogu zakona o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i očuvanju ćiriličnog pisma.

Prijedlogom zakona definisano je ustanovljavanje dodatnih mjera i i šira upotreba ćiriličkog pisma u javnom životu. Mjere šire krug subjekata koji su u obavezi da koriste ćiriličko pismo i po ovom zakonu to bi bili svi subjekti koji posluju ili obavljaju djelatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala. Predviđeno je i da kulturne i druge manifestacije, koje se finansiraju ili sufinansiraju iz javnih sredstava, moraju imati logo ispisan ćirilicom. Predviđene su i novčane kazne za postupanje suprotno odredbama predloženog zakona.

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja narodni poslanik akademik Muamer Zukorlić podsjetio da član 21 Ustava svim građanima R. Srbije garantuje jednakost i jednako pravo da od strane mehanizama države budu zaštićeni. Akademik Zukorlić pozvao i da se usvoji i Zakon o zaštiti manjinskih jezika u R.Srbiji.

– Razumijeći puno pravo većinskog srpskog naroda da poduzimaju svoje mjere i sa pozicije države, ali ja želim da podvučem ono što više puta govorim – u ovoj zemlji po zadnjem popisu živi oko 30% nacionalnih manjina. Imamo mi zakone od 2005. godine kada je ratifikovana i Evropska povelja o zaštiti regionalnih i manjinskih jezika koja je obavezujuća za ovu zemlju, kao i brojne druge manjinske zakone da ih sada zbog vremena koje mi curi ne tretiram, ali imamo i određenu koliziju i u tome – što znači da usvajanje ovog zakona ima smisla ukoliko ćemo mi iza ovoga usvojiti i Zakon o zaštiti manjinskih jezika u ovoj zemlji. Dakle, ja želim da budem kako mi Ustav garantuje članom 21 ne samo jednako tretiran naslovom i simbolički u ovoj zemlji, već da budem i jednako tretiran i u pogledu upotrebe mehanizama ove zemlje u zaštiti mog jezika. Drugo, osnov da većinski kapital bude osnov za jedan jezik je veoma problematičan i principijelno i suštinski, a i formalno. Znači, ukoliko su u pitanju javna preduzeća gdje su u apsolutnoj većini pripadnici neke manjiske, nesrpske zajednice ili nesrpskog naroda, a pritom i sam taj kapital je opet došao od strane građana koji su opet u ovoj zemlji 30% manjinski. Prema tome, moja sugestija je zapravo da se ima u vidu ovo i da se ne uđe u koliziju sa članom 21 Ustava i da se pripadnici nacionalnih manjina, odnosno pripadnici jezičkih manjina u ovoj zemlji jednako u skladu sa Ustavom i tretiraju, istakao je akademik Muamer Zukorlić.

Ministarka kulture i informisanja Maja Gojković u svom odgovoru istakla da usvajanje Zakona o upotrebi srpskog jezika i očuvanju ćiriličnog pisma ne ugrožava nikog.

– Želim da građanima R.Srbije koje vi politički zastupate, vašim glasačima, da pošaljem poruku da nemaju nikakav strah od donošenja ovog Zakona. Kada kažemo da je potrebno da se sačuva srpski jezik i ćirilično pismo time ne ugrožavamo baš nikog u našoj državi, ne ugrožavamo nikog ko koristi drugi jezik, ko piše latiničnim pismom, kazala je Gojković.

Akademik Zukorlić zatražio pojašnjenje u vezi korespondiranja pripadnika nacionalnih zajednica, a koji su zaposleni u javnom sektoru.

– Pitanje garancije jednakosti ovdje je do kraja nejasno u pogledu namjere. Ustav član 21. garantuje jednakost i u upotrebi mehanizma države u zaštiti svakog građanina i svake zajednice. Mi to sada ovdje nemamo, već imamo brzu traku, zaštitu srpskog jezika sa ovim zakonom, dok svi ostali ostaju na ostalim trakama. Pitanje upotrebe građana nesrpske nacionalnosti koji su na važnim pozicijima vlasti i javnih preduzeća i ustanova, da li će Bošnjak, Mađar ili Albanac biti kažnjeni zato što su korenspodirali na bosanskom, mađarskom ili albanskom jeziku sa pozicije npr. direktora komunalnog preduzeća, ili ja npr. kao potpredsjednik Narodne skupštine, a Ustav i zakoni mi garantuju službeni upotrebu mog jezika, što znači da je mogu gdje god da se nađem slobodno koristiti moj jezik, ne sporedno nego matično. Na ovim primjerima bi ste mi mogli odgovoriti šta će se dešavati sa svim ljudima na javnim funkcijama koji su do sada smatrali da jedno mogu  koristiti svoj jezik u službenoj korespondenciji, kazao je Zukorlić.

Gojković pojasnila da pripadnicima nacionalnih manjina neće biti umanjena prava donošenjem ovog zakona.

– Niko ne govori o tome da onaj koji govori npr. albanski jezik ne može da korespondira dalje na svom jeziku, ali zavisi sa kim i da li je to u javnoj upotrebi, gdje ide taj dokument. Ovdje se ne govori o kažnjavanju fizičkih lica koja su npr. direktori javnih preduzeća, ovdje se govori o službenoj korespondenciji. Ovim zakonom i tumačenjem svih propisa koji se odnose na upotrebu službenog jezika i upotrebu jezika i pisama nacionalnih manjina nisu u koliziji i niko nikog ovdje ne ugrožava, ističe Gojković.

Prijedlog zakona definiše da se početak njegove primjene odloži za šest mjeseci od stupanja na snagu, kako bi subjekti kojima su propisane obaveze imali dovoljno vremena da svoj rad i poslovanje prilagode novim zakonskim rešenjima.

Podijeli