Narodni poslanici nastavili su zasijedanje raspravom o Zakonu o zaštiti od buke u životnoj sredini. Lider Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić rekao je da je ovaj zakon mnogo više od zaštite od pretjeranih zvukova u okruženju.

– On spada u red zakona koji zaslužuje da se razume i kulturološki. To što od nas zahetjva EU razumijem kao podsjećanje, a naša stvarna potreba je da mi naše živote uredimo na najkvalitetniji način. Ono što danas ovim zakonom činimo jeste podizanje našeg odgovora, odnosno našeg paketa mjera koji imaju za cilj zaštitu od uznemiravanja, odnosno imaju za cilj da zaštite mir svakog pojedinca i zajednice. Buka, galama ili bilo koji oblik pretjeranog zvuka koji ugrožava naš mir je meta ovog zakona, rekao je Zukorlić.

Dodao da je ova tema pored svoje pravno-civilizacijske dimenzije veoma važna tema u pogledu životne kulture. Ono što je devijacija savremenog društva jeste što se obrazac kulture življenja poremetio, pa ono što je nekada bilo izuzetak sada postaje pravilo, ističe Zukorlić.

– U čovjekovoj kulturi življenja je veoma prisutna kultura zabave, ali kultura zabave nije pravilo života, kultura zabave je izuzetak u životu koji je normalan i legitiman sa raznim povodima. Dakle, čovjek je zabavlja sa povodima, oženilo se, udalo se, rodilo se i tako dalje, ostvario se neki uspjeh, nešto što treba da se obilježi proslavi i to je neki povod radosti. Čovjek kada je u radosti, radost može jedino iskazati sa drugim ljudima, ne možete se radovati sami u četiri zida, jer ako se neko raduje sam znači da je već doživio neki psihički poremećaj i radosti koje se dijele sa porodicom i prijateljima su normalne pojave, ali što je problem danas savremene civilizacije u tom pogledu, problem je što je taj životni izuzetak koji se zove zabava sa povodom postao jedini opijat za pokušaj traženja sreće, jer opustošene duše ne nalaze sreću unutar sebe u onom porinanju i onda se podrazumeva da ukoliko slavite vi ste srećni, pa pošto nemate svakodnevno razloge za slavlje onda imamo kulturu zabave koja je prosto računajući na tu slabost čovjeka, na potrebu čovjeka da bude radostan, nametnuta nam, sa druge strane sasvim komercijalno i vi danas prosto kod većine ljudi ne možete da zamislite da im teče život, a da im nešto ne svira. Ulaziš u auto, ono ti svira, ulaziš u ugostiteljski objekat i tamo ti nešto svira, gdje god uđeš nešto ti svira i na kraju vjerovatno i prosvira. Dakle, to je nešto što je jedna kulturološka agresija koja u određenoj mjeri ima više ili manje buke, ali ona je definitivno problem za koji danas savremena civilizacija nema odgovor, već je to jedna od onih devijacija u kulturi koja se prihvata podrazumijevajući se jer tako svi rade, onda ukoliko pokušate od toga napraviti izuzetak ili se izuzeti, onda vi postajete čudak jer svi ostali to prihvataju. To je nešto čemu bi definitivno odgojno i edukacijski morali prići svi mi pojedinačno, prije svega u odnosu sebe ka sebi, u odnosu sebe ka djeci, naravno najvažnije ka djeci, a jako bi dobro bilo kada bismo imali kapaciteta i da u školskim programima malo reduciramo ovaj pristup, da ne prihvatamo po inerciji sve što se nudi na tržištu estrade, na tržištu muzičke industrije koja ima svoj interes i ima potrebu da nametne taj kulturni obrazac zabave svakoga trenutka koji nije prirodan. Čovjek nije stvoren da se zabavlja cijeli život, čovjek je odgovorno biće, jedino biće koga je Uzvišeni Stvoritelj odabrao, podario mu razum, time što je čovjek dobio razum, dobio je moć rasuđivanja, dobio je moć rezona, na osnovu razuma i na osnovu sposobnosti rezona, čovjek je dobio slobodu, odnosno prije toga je dobio sposobnost odgovornosti a potom i dobio slobodu. Dakle, onaj ko nema um, odnosno razum, onaj ko ne može rasuđivati, onaj ko nema kapaciteta biti odgovoran, taj nema pravo ni na slobodu a to su osnovne odlike čovjeka kao jedinog vertikalnog bića koje ima ovo pravo i ove mogućnosti i kao takvo, to biće je na zemlji sa ulogom odgovornosti, ulogom zaštite vrijedosti a ne ulogom zabave.

Akademik Zukorlić se osvrnuo i na moguće zloupotrebe ovog Zakona. Pozvao da se u izuzete izvore zvuka uvrsti zvuk ezana sa džamija, ali i da se pojača strogost visine decibela u blizini vjerskih objekata i škola.

– Ono na šta želim skrenuti pažnju, možda samo mogućnost u nekom trenutku zloupotrebe Zakona jer ni u pobrojanim izvorima buke, ni u izuzetim mogućim izvorima buke sa punom ogradom, jer da se krivo ne razumijemo, ali ne bih volio da u nekom trenutku nađemo neki predmet pred nekim sudom, da neko postavi pitanje visine decibela koji dolaze sa džamija, odnosno crkava, crkvenih zvona i ezana. Dakle, to se dešavalo u nekim drugim zemljama, ovaj Zakon je to prilično zatvorio, da li je trebalo nabrojati i ove izvore zvuka u izuzete, iako na neki način implicitno razumijem predlagača da je htio izbjeći svaku implikaciju da zvuk koji dolazi sa crkava i džamija uopće može biti tretiran kao buka, ali prosto govorim sa onim ukazom ili sviješću da sve što se može upotrijebiti se može i zloupotrijebiti. Ono što sugerišem u Pravilniku jeste da preciznije odredimo okvire prostora oko vjerskih objekata i škola, da tu pojačamo strogost u pogledu broja decibela, to bi bilo jako važno, lično sam bio u prilici da se uvjerim i da primam žalbe te vrste gdje se u blizini vjerskih objekata, odnosno škola, određene diskoteke ili ne znam kakvi drugi izvori buke, odnosno ugostiteljskih objekata. Tu bismo, a to vjerujem da može pravilnikom, mogli pojačati strogost uslovljavanja visine zvuka koji može izazivati buku i ugrožavati.

Akademik Zukorlić najavio da će Zakon o zaštiti od buke u životnoj sredini dobiti podršku narodnih poslanika Stranke pravde i pomirenja.

Podijeli