Poslanici Skupštine Srbije rad su počeli raspravom o izmjenama Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova koji je planiran u aprilu, a koji će biti odložen zbog epidemiološke situacije.

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić kazao da je popis stanovništva jedna od komponenata na kojima se bazira razvoj društva i koji ima razvojne implikacije, ali je i osnovna baza na kojoj imamo uvod u ostale informacije i podatke koji imaju važne refleksije na identitet građana, posebno manjinskih naroda.

– Za nas Bošnjake ovo pitanje jeste od razvojnog značaja, ali i izuzetno važno identitetsko pitanje.

On je javnost podsjetio da je prije deset godina bila jedan od onih koji su pozivali na bojkot popisa. Objasnio šta je dovelo do odluke da se bojkotuje popis, ali i šta se promijenilo za deset godina.

– Prije deset godina mi smo u Sandžaku imali permanento, nezvanično vanredno stanje. Dakle, imali smo atmosferu u kojoj je tadašnji režim imao namjeru da se obračunaju sa njima neposlušnim Bošnjacima koji su tada predstavljali tada razne vjerske i nacionalne institucije. Mi smo imali situaciju u kojoj smo gotovo svakodnevno imali zloupotrebu policijske sile u obračunu sa neposlušnim građanima, odnosno sa građanima koji nisu bili spremni da podražavaju njihovu politiku. Do trenutka kada je 4. septembra 2010. godine kada je ta zloupotreba sile eskalirala na mjestu Hadžet, poznatom stratištu Bošnjaka. Samo ova situacija, a takvih je bilo jako puno, govori o tome kakvo smo stanje imali. To je bila treća godina obračuna sa Islamskom zajednicom u pokušaju da je IZ uređuje po političkoj želji Koštunice, Tadića i njihovih eksponenata u Sandžaku. U takvoj okolnosti nije moglo biti prihvatljivo sprovođenje bilo kakve aktivnosti sa građanima na tom prostoru i normalno je bilo da smo tada pozvali na bojkot popisa. Svakako da je taj bojkot tada uspio, iako su naši protivnici zdušno obavještavali kako je popis upotpunosti uspio, kako je bojkot propao, kako imaju autoritet u narod itd. Međutim, prije nekoliko mjeseci smo čuli od istih tih aktera sasvim drugačije informacije. Oni su u više izjava govorili kako smo koji smo pozivali na bojkot popisa krivi što Sandžak nije dobio dovoljno razvojnih sredstava, jer smo pozivajući na bojkot odvratili jedan značajan dio stanovništva. Vjerovatno smo krivi i što nema investicija i za korupciju u lokalnoj samoupravi. Dakle, isti akteri, u deset godina raspona, dijametralno različite izjave. Istina jeste da je bojkot tada uspio, da jedan značajan dio stanovnika se nije popisao.

Akademik Zukorlić kazao da sporazum SPP-a i SNS-a o zajedničkom djelovanju kojim je predviđena realizacija brojnih velikih infrastrukturnih projekata u Sandžaku ilustruje sadašnje stanje u poređenju sa onim od prije deset godina. SPP je za deset godina postala primarni politički bošnjački faktor i predstavnik Bošnjaka.

– Evo prilike da imamo jednu drugačiju atmosferu, atmosferu dogovora. Mi Bošnjaci i muslimani općenito svjesno smo svih historijskih bremena koja nosimo, svih bremena sukoba, ratova i zločina, ali smo svjesni naše odgovornosti i našeg opredjeljenja da sva ta bremena koja opterećuju naše odnose rješavamo dijalogom, da svu našu prošlost koristimo kao lekciju. To nimalo nije lako kada ste manjima, ali je moguće i mi pokazujemo da je to jedini pravi put. To je put između jednog primitivističkog-populističkog bavljenja politikom u kojem biste tražili samo zapaljive teme da postanete bitni i da skrenete pažnju na sebe, kao što nije prihvatljiva ni ona druga krajnost poltronskog, snishodljivog odnosa prema vlastima gdje se na kraju samo kapitalizuje samo ličnim interesom. Kurs Stranke pravde i pomirenja je srednji put, put sredine, put ravnoteže, put dijaloga, put pomirenja, ali ostajanja dosljedno uz Bošnjake, uz njihov nacionalni, etnički, kulturološki, vjerski, opći interes, ali i uz njihova individualna i kolektivna prava.

Budući popis biće značajan za Bošnjake, ali isto tako će biti važan i za sve nacionalne manjine u zemlji, kazao je Zukorlić.

– Mi smo imali prema prošlom popisu, koji je donekle bio nepotpun zbog bojkota koji je  ostavio posljedice u Sandžaku i zbog bojkota koji je postojao u Preševskoj dolini, ali smo uz te nedostatke imali da se je oko 30% građana izjasnilo kao nesrbi, odnosno da pripadaju nekim drugim narodima. To je jedan veoma ozbiljan broj. E sada vidjećemo šta će se desiti na ovom popisu. Postoje određeni pokazatelji da može doći do pada određenog broja pripadnika nacionalnih manjina. Ukoliko bi taj pad bio drastičan, to svakako da ne bi bilo dobra poruka. Istina postoji curenje stanovnika zbog migracionih kretanja, zbog negativnih pokazatelja demografije i nataliteta, ali ukoliko bi ovaj pad bio drastičan to već bio alarm za otvaranje određenih tema. Kroz politička partnerstva sa nacionalnim zajednicama bio sam u prilici da se bliže upoznam sa njihovom situacijom, ali smo imali određene informacije  da se u određenim sredinama oni nalaze u stanju opasnosti od asimilacije. Ono što je naše iskustvo kao Bošnjaka u ovoj zemlji, na prostoru Sandžaka tamo gdje su Bošnjaci autohtoni i gdje su u većini postoji jedna stabilnost u svijesti u etničkoj pripadnosti, ali kada je u pitanju prostor izvan Sandžaka, u ostalim dijelovima Srbije, Beograd, Vojvodina, gdje imamo značajne brojke Bošnjaka, tu stanje nije baš tako. To je nešto o čemu moramo razgovarati, jako bi dobro bilo da čujemo glasnije pozive od strane srpske većine o tome da se postakne to da se svako izjasni onim što jeste, bez straha. Da on ne vidi privilegiju ako se asimilira, ako se odrekne svoje etničke pripadnosti, svog identiteta.  Definitivno sa pozicije Srbije ne može biti da oni koji nisu Srbi da je dobro da ih je što manje. To su anahrone politike, pogrešne politike koje ne mogu da donesu dobro, ni Srbiji, ni srpskom narodu. Etičko bogatstvo, kulturološko bogatstvo su Božiji dar. Bog je mogao da je htio da nas sve učini pripadnicima jedne nacije, jednog jezika i jedne vjere. Da je to htio, i da je valjalo, to bi se i desilo. Svako pokušaj da se nasilno ili vještački utiče na to je zlodjelo prema Bogu, prema čovjeku, prema ljudskosti. Zato ovaj popis treba iskoristiti kao još jednu prezentaciju slobodarske opredeljenosti ove zemlje koja će dokazati da može biti drugačija nego što je to bilo u prošlosti, a to znači da ona bude kuća, dom u kojoj će živjeti svi građani ove zemlje bez obzira na vjersku, nacionalnu pripadnost, jednako, osjećati se sigurnim i osjećati se obaveznim prema ovoj zemlji. Jer smo ako uspostavite ravnotežu prava građana, sa jedne strane i sa druge strane ravnotežu obaveza i lojalnosti onda možete imati sreću, blagostanje i stabilnosti.

Podijeli