Na posebnoj sjednici Skupštine Srbije predsjednik države Aleksandar Vučić informirao je građane i poslanike o dijalogu Kosova i Srbije, odnosno pregovorima u Briselu održanim 15. jula. Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić upozorio da će, ukoliko pregovori o Kosovu predugo traju, samo uvećavati beznađe, ali da se „odluke ne mogu donositi na razularenim, raspuštenim emocijama“.

– Emocije su važne u ovom, ali ključna stvar je način kako upravljati tim emocijama. U društvenom životu opasno je izgubiti kontrolu nad emocijama. To podrazumeva i ogromne rizike. Mi imamo temu u koju su emocije ubrizgavane više decenija, i to je naša realnost. Znajte da veliko podizanje emocija podrazumijeva na kraju juriš, ali ako nemate na kraju juriši, znajte da je to opasno gomilanje energije i vatre sa kojom u nekom trenutku neće znati šta da radite. Odluke ne mogu donositi na razularenim, raspuštenim emocijama.

Akademik Zukorlić rekao je da smo u Skupštini danas čuli šta se neće, ali na kraju će se morati odlučiti šta se hoće.

„Moraće predsjednik, ma kakvu mu mi odavde dali podršku, da odluči. Kako god se postavili, on i njegov tim će u trenutku kad se pregovori budu odvijali morati da povlače poteze kao na velikim utakmicama. Na Skupštini je da se treba dati podrška pregovaračkom timu na čelu sa predsjednikom da traži najbolje rešenje. Drago mi je da okviri nisu kruti, nisku isključivi… Ako idete sa isključivim zahtjevima na pregovore, onda nema pregovora.

On je dodao da se mora tražiti održivo rješenje, kompromis, „da se dođe do tačke koja je prihvatljiva.

– Slušajući po ovom pitanju i drugim sličnim pitanjima, često i od intelektualaca, analitičara i određenih političara čuje se formulacija “konačno rješenje”. Moja sugestija i savjet bi bio da se izbaci formulacija “konačno rješenje”. Floskula “konačna rješenja” svojstvena je totalitarnim režimima, diktaturama. Svi totalitarni režimi kroz historiju su pokušali da iznađu neka konačna rješenja. Samo Bog daje konačna rješenja – zapamtite to. Mi, odnosno država Srbija treba da traži održivo rješenje. To je ono što bi po meni bio okvir koji ostavlja mogućnost da se dođe do neke tačke koja je prihvatljiva. Ako tražite održivo rješenje onda imate prostora da tražite kompromise, a čuli smo da je orijentacija kompromis – što smatram veoma dobrim i što smatram da treba danas ovdje da dobije značajnu ili ako je to moguće potpunu podršku. namjerno sam pomenuo pitanje emocija, jer ukoliko decenijama samo praznite i akumulirate emociju, bez toga da je možete artikulisati kroz određeni uspjeh, da ne kažem pobjedu, ukoliko to predugo traje samo će da se uvećava depresija, samo će da se uvećava beznađe, samo će da se uvećava atmosfera u kojoj svaki pojedinac troši previše energije, a ne za kompromisne stvari. Dakle, država treba da nađe sa svojim pregovaračkim timom na čelu sa predsjednikom način da se dođe do određenog održivog rješenja gdje će se početi smanjivati depresija, beznađe, jedno neartikulisano akumuliranje, pa i rasipanje samih emocija. Ovo bi trebao biti neki da kažem strateško-politički pa i psihološki okvir koji bi se trebao dati predsjedniku danas ovdje od strane Narodne skupštine, kako bi on dobio prostor u iznalaženju tog prihvatljivog i održivog rješenja. Inače pregovori, pregovaranje ili kako se to u blažoj formi kaže – dijalog, uglavnom njihov ishod ovisi od dva faktora. Jedan faktor je sama sposobnost pregovarača. Dakle, sposobnost pregovarača je veoma bitan faktor, bez obzira što to nekada izgleda da oni veliki diktiraju, da oni mali moraju da prihvate sve diktate, da su neki odlučili nešto, a da neki drugi ne daju ništa. Bez obzira na takvu atmosferu, dokle god postoje pregovori znači da nije moguće do kraja realizirati diktate, zato pregovori uvijek predstavljaju šansu. Zato je u pregovaranju veoma važna vještina pregovaranja. Čak je pregovaranje neka vrsta umijeća, više od vještine, neka vrsta umjetnosti. To su trenuci gdje se u nijansama preokrene situacija i za nešto što na pregovaračkom stolu izgleda malo, kasnije u implementaciji, ukoliko imate jake pregovarače, to ispadne jako važno. Ostavite neku kopču, nešto što je tog trenutka sitno, a kasnije može da poraste i da bude veoma važno. Drugi faktor je baza, a baza pregovaračkoj delegaciji je ova Narodna skupština i cijeli narod prije svega, srpski narod. I zato je jako kako se ta baza ophodi prema pregovaraču. Da li će ona da mu vezuje ruke i noge ili će da mu odriješi ruke i noge? To je veoma važan faktor i mi smo danas ovdje u Narodnoj skupštini u prilici da na neki način sugerišemo i narodu da li predsjedniku republike i pregovaraču hoćemo vezati ruke i noge ili ćemo mu raširiti krila pa da on može da raširenih krila traži rješenja u tom veoma teškom, delikatnom i nimalo jednostavnom izazovu. Naravno da sugerišem ovo drugo i mislim da diskusije, izlaganja predstavnika poslaničkih grupa i političkih partija bi zapravo trebali da idu u tom smjeru.

Akademik Zukorlić kazao da kao pripadnik zajednice bošnjačkog naroda po pitanju Kosova ima visoku pažnju i zbog relativno brojne zajednice bošnjačkog naroda na Kosovu koji također traži svoje mjesto u ovim novim okolnostima.

– Bošnjacima na Kosovu nije nimalo lako da očuvaju svoj jezik svoju kulturu, svoje posebnosti na koje imaju pravo i zato je za nas i sa tog aspekta izuzetno važno kako će se sve okolnosti odvijati. Istina bošnjački narod na Kosovu se preko svojih političkih predstavnika maksimalno bori za svoju poziciju. Ovaj put su ostvarili neke iskorake imaju i svoju potpredsjednicu Vlade gospođu Emiliju Redžepi koja je veoma vrijedna i koja se poput lavice bori za svoju zajednicu koristeći svaku priliku za to. Zato smo mi kao zajednica koja ne želi na bili koji način da napravi pogrešan potez u ovim odnosima između Beograda i Prištine, ali isto tako ne možemo biti po strani jer nam je veoma važno kakvo je stanje bošnjačke zajednice na Kosovu i u kakvim okolnostima oni mogu ostvarivati svoja prava.

Izvor: SANA

Podijeli